Evo sam pročitao prvi čin drama Karla Krausa “Posljednji dani čovječanstva”, drame od šestotinjak stranica. Radnja se događa u Beču 1914., početak Prvog svjetskog klanja. Rulja urla, njemački jezik se čisti, cimeri na dućanima se mijenjaju ako na bilo koji način upućuju na “nečistoću”, Britanci su primitivci, o Balkancima da se i ne govori, poslovni ljudi već, nakon nesumnjive pobjede, pikiraju “destinacije” na Jadranu, povjesničari oživljavaju mitove, mali razbojnici postaju veliki, pisci kojima se ne gine, ne puca, podržavaju pucanje, sinovi guzonja su oslobođeni vojne obaveze, postaju uspješni poslovni ljudi, na svaki pokušaj kritičkog stava surva se opće pljuvanje i anatema, a na vrhu te piramide beščašća su novine, mediji kako bi danas rekli. I, kada me netko upita gdje sam bio devedeset i prve, reći ću: “U Beču, 1914.