I tako dočekasmo da se opet karte slažu za novo ćeranje. Kažu, ako ovo ostane u Haagu valjati će pustiti i Radovana. Praljka i drugove također. Pa što onda ne i one već osuđene a nedosjeđene.
Svima kazne poništiti, krivnje pobrisati i sve ih osloboditi.
Pobijenima grobove zorati da ih se mrtve pobrojti ne može, a ubojice ispeti na pijedestale bili mrtvi ili živi pa da se novim vođama klanjamo i njima dičimo.
Radi novih mitova i starih legendi.
I Milo shvatio novo vrijeme pa pohitao Vojislavu slobodu čast i čojstvo čestitati.
Došlo je to vrijeme jer je i Matija ne tako davno najavio “Kad budem još mlađi”.
Sustigla ga nova mladost, taman sazrilo novo meso u prošla četvrt stoljeća za novo ćeranje.
Pa da se razviju nove zastave u regiji, u susjedstvu, na Balkanu što samo zapad ima, da povedu izgubljene i zapuštene mlade koji ne znaju što bi od sebe, te ih se nauči mrziti i ćerati. Ako već vični tome nisu.
Popovima došlo prizivano i blagoslivljano vrijeme – već davno na oltaru bruse kame nedjeljom, svetkom i petkom – pa da i oni zastave za ćeranje blagoslove i tamjanom okade.
Velika je Srbija iz zločina vračena u politiku kaže Vojislav, pa što ne bi i Velika Hrvatska, odvraća Mišetić. Do sutra će rulja njima klicati s obje strane Drine.
Sirota predsjednikovica za ćeranje nije čula, ali zna kako to radi soldateska i oni koji su je posjeli na breg.
A siroti Klepetan namah bi Voju hapsio jer je sramota. Ćeretanje i tako izgovoriti ne može.
I sve ovo zbrčakno u samo prvih par sati otkako je pala zadnja klapa pravde i prva klapa krivde haške.
– Ćeraćemo se još – prorokovao je Matija biti će tome dva desetljeća.
Pod šatorima i čadorima, birtijama i krčmama doskora će pjesma krenuti.
Pa će pod novim bojovnicima televizija, novine i štampa ćeranje razrađivati.
Jer svaka generacija iz regije krv svoju vidjeti mora.
Suicidalno i krvožedno.
– Ćeraćemo se još.