Božić u Auschwitzu

On vodi nas u svoju sobu
dodir mu je blag nježan drag
on vodi nas u svoju sobu
riječi mu pune ohrabrenja sućuti topline
on pjevuši radosne pjesmice
i nutka nas slatkišima sokom šećerom
dok pred nama puni špricu
zadovoljno nas gladi po glavama
on nosi sreću pored srca
ušivenu na rukav bijele kute
mi mu zahvaljujemo na dobroti
kažemo hvala Vam doktore
on na to kaže samo
znanost će vama biti zahvalna
i molim vas djeco
koliko vam puta moram reći
zovite me Jozef