Crveni svijet za vječnost života

Dugo se već, ne sjetih crvenih makova u polju..
Onih, kad jutrom prolaziš rubom, a polje crveno, rascvjetano.
Malo žmirneš i svijet postane jednako tako crven.
Opijen jutarnjim mirisom i zvukovima buđenja života,
naginješ glavu, ne bi li postao još crveniji.
Žmirkajući prolaziš, koraka laganijeg, sretnijeg…

Svejedno ideš dalje. Tek ponekad zastaneš, ne bi li se sve urezalo
i donosilo ti makove cijeli život.

Sve zbog jutarnjeg buđenja života,
onog u sebi,
zemljanog, travnatog, rosnog.
onog crvenog i poljskog, mirisnog.
Vječno potrebnog, bar za tvoga vijeka,

tebi.