Piše: Blažo Davidović
I na tu rečenicu uvijek nekako pretrnem, zastanem, prekinem disanje, blokiram se i utopim u šutnju. Ne znam šta je dobila, a tvrdi da je dobila. Nasljedstvo, loto, lutriju, bingo i tombulu, prehladu, upalu, poziv od Jehovinih svjedoka? Šta je dobila? O, dobitnice moja, dijelimo po pola dobitak, ha?
Nema objašnjenja.One tu vijest ne namjeravaju širiti i dubiti: Dobile su i amen.
Kako je atmosfera komorna, kužim da je dobila nešto što je nije usrećilo. Snerva me to. Pogodi u srce. Njen dobitak rado bih na sebe preuzeo. Pogledam u nebo i kažem Jahveu: Ja, ja sam dobitnik, meni daj dobitak, samo meni, pusti nju na miru!
I kad konačno skužim šta je dobila, jer sam odjednom dosadan, ne znam kuhati, lijen sam i drogiram se, pišem protiv države i naprosto sam gadljiv u svojoj brutalnosti, a njoj treba mir, nježnost i vrijeme gubitka dobitka, odmah zaboravim na tu rečenicu.
I vrtim se ja, vrtim,ne prođe mnogo, eto novog dobitka.
Isuse, nitko više dobitaka nije imao kraj sebe.
Dobitnici.
radio gornji grad 
