Na pozornici, ulici Ruđera Boškovića, jednoj od najpromišljenijih, donedavno u estetskom smislu i najljepših, a od devedesetih, uz Loru i najtraumatičnijih mjesta grada, odakle se stanovnike tjeralo iz svojih stanova, prijetilo i imena im objavljivalo na tjeralicama tada zloglasnog Slobodnog tjednika, još jednom se dogodila “okupacija“ i manifestacija otvorenog ustaštva. I to baš u ulici, gdje postoje podjele između onih koji tu oduvijek žive i onih što su nasilno došli devedesetih.

Piše: Mašenjka Bačić (Stav.cenzura)

I ove godine 10. travnja, najsramotnijeg datuma u povijesti ovih prostora, splitsku ulicu Ruđera Boškovića “okupirala“ je vojska crnih uniforma s amblemima na kojima piše “Za dom spremni“.
Dok se u Zagrebu današnjeg dana tamošnji građani prisjećaju na način da umjetničkom intervencijom u prostoru upozore na zla nekadašnje NDH, ali i opasnost oživljavanja povijesnog revizionizma, u Splitu se isti, uz podršku službenih vlasti i Crkve, neometano veliča.

Sparno nedjeljno popodne 10. travnja 2016. godine predstavnici IX. bojne HOS-a Rafael vitez Boban iskoristili su tako da, kao i dosad, proslave 25. obljetnicu njenog osnutka, iako je ona formirana 2. studenog 1991. godine.

Na pozornici, ulici Ruđera Boškovića, jednoj od najpromišljenijih, donedavno u estetskom smislu i najljepših, a od devedesetih, uz Loru i najtraumatičnijih mjesta grada, odakle se stanovnike tjeralo iz svojih stanova, prijetilo i imena im objavljivalo na tjeralicama tada zloglasnog Slobodnog tjednika, još jednom se dogodila “okupacija“ i manifestacija otvorenog ustaštva. I to baš u ulici, gdje postoje podjele između onih koji tu oduvijek žive i onih što su nasilno došli devedesetih. Tiho nedjeljno popodne ispražnjeno je od prolaznika, a na obližnjim zgradama, gdje i danas žive neki od maltretiranih i proganjanih građana, prozori su bili zatvoreni, tek na pokojem virilo je neko znatiželjno lice.

Postrojbi vojnika u uniformama s oznakom “Za dom spremni“, publici sastavljenoj od vremešnih muškaraca utegnutih u crna odijela ili barem crnim majicama te pokojom gospođom u štiklama, ove se godine nije pridružio nitko iz splitske vlasti (osim pokojeg vijećnika, poput nezaobilaznog Luke Podruga) te je na taj način spašeno ono malo obraza što je ostalo nakon prošlogodišnjeg prisustva gradonačelnika. No zato je ove godine skup blagoslovila državna vlast i, dakako Crkva, prisutnošću zamjenika ministra branitelja Ivana Vukića te don Mate Munitića.

“Hrvatice i Hrvati, hvala vam što ste se došli na 25. rođendan IX. bojne HOS-a i pokloniti se ovih 46 hrvatskih mučenika i vitezova ovdje na ovom mjestu što su dali svoje živote za slobodu i nezavisnu državu Hrvatsku…Milijuni godina robije su odbrojani u kazamatima radi samo sna o slobodi hrvatskog naroda. Stoljetni san o hrvatskoj slobodi za kratko se ostvario 1941. godine osnivanjem Nezavisne države Hrvatske. Na žalost, izdajom dijela naroda ugušena je Nezavisna država Hrvatska i hrvatski narod je utonuo u najcrnji komunistički mrak u kojemu se progonila svaka hrvatska riječ i ideja….

Uz Božju pomoć utemeljena je 1991. godine IX. bojna HOS-a vitez Rafael Boban. Vitez Rafael Boban je bio general hrvatske vojske, jedan od najhrabrijih ratnika u hrvatskoj povijesti, legenda Hrvatske legije, koji je bio jedan od najčasnijih hrvatskih vojskovođa. Mi smo sljedbenici svih hrvatskih sinova koji su kroz povijest pali za dom i hrvatsku neovisnost….

Ova postrojba je časno i hrabro ratovala diljem Lijepe naše i izvršavala je sve zadatke pa i one najteže – od Srđa do Škabrnje, do Knina“, dio je govora jednog od tadašnjih zapovjednika Marka Skeje, koji je, dakako, propustio spomenuti, jedan od najvećih “podviga“ ove postrojbe, prema nekim procjenama najmasovnijim baš u ovoj ulici, deložacijama građana iz njihovih domova tijekom devedesetih. Na kasniji upit novinara o tome, Skejo je samo pogledao, ne udostojivši se kazati ni riječi.

No zato tijekom govora nije ispustio priliku podsjetiti prisutne, ali i poslati poruku, kako se čini, sklonoj mu vladajućoj opciji, o “nepravdi“ nanesenoj njihovim pokušajima povijesnog revizionizma.

“Nakon što se barut ohladio, rat zaboravio, ratnici se umorili, ohrabrili su se opet protivnici hrvatske neovisnosti i krenuli vrijeđati i omalovažavati branitelje. A posebno HOS-ovce i službeni pozdrav HOS-a ‘Za dom spremni’. Pozdrav ‘Za dom spremni’ pod kojim su poginuli najbolji hrvatski sinovi čist je kao suza, jedan od najljepših pozdrava hrvatske vojske i hrvatskog naroda. Pozdrav ‘Za dom spremni’ mora kao službeni znak HOS-a biti ugrađen u novi zakon o hrvatskim braniteljima kako bi za sva vremena prestala rasprava o ovom svetom pozdravu. Vjerujemo da je promjenom vlasti promijenjen i odnos prema HOS-u i da će skoro i zauvijek ‘Za dom spremni’ biti uklesan u ovaj spomenik“, poručio je Skejo izmamivši veliki aplauz i završivši govor gromoglasnim: “Za dom“, kojeg su prisutni prihvatili urlikajući: “Spremni“. Predstavnika policije, iako je riječ o javnom skupu, ni u uniformama, a ni sa slušalicama u ušima nije bilo na vidiku.

Godina je 2016., nedjelja 10. travnja, a Split je još jednom tužan i okupiran grad u kojem ljudi nekažnjeno i uz odobravanje predstavnika vlasti i crkve veličaju ustaštvo.