PRELAMANJE PRAZNINE

(Dnevnik jedne uobrazilje)

Poezija, zapravo, ima izvjestan apetit za prazninom,
počev, od praznine beskonačnosti!
Josif Brodski, POSLJEDNJI DAN, (nadirov sat)

00:37

Jedino je sjenka nijema
I duboka
kao Kristal
u bezdanici riječi

To nisam ja
to njeno savršenstvo
sebe pjeva

I njeno gospodstvo
ulazi u ponoć
trudne svjetlosti

Tamo gdje prestaje
svijest
a lašti se jezik

tamo gdje se
bezimeni utvrđujemo

01:21

Noćni sam portir na zvijezdi
Montale
Skupljač umotvorina
Leptirov rođak
Zrno prolaznosti
Odavde do mlađa riječi
plaču ljubavnici
Sama je tišina
ulazi u sipine kosti

02:23

Ušao sam
u ogledalo

(u kojem je Čarls Bukovski
prikazivao Miroa
na istetoviranom vratu
uzeo sam rukavice Hemingveja
koje je pomenuti nosio
ulicama Pariza
naopačke obukao košulju
u kojoj su napisani
starac i more)

i izašao

03:07

Ona

( koja tvrdi
da sam prve bračne noći
u vrtu
imao kozje rogove
njima pridržavao
rascvale grane voćaka
dlakavim repom
vezivao snopove mjesečine
pipcima boje oniriksa
i pokupio svu azbuku
sa njenog tijela)

ove je noći
u snu zanijela pjevače
Orfeja i Lina

04:41

dijete
iz zrnastog smijeha
rađa
čovjeka uspomena

05:59

U Heraklitovoj rijeci
živi riba Vislava
Hrani se ljudskim očima
Ikri se njeno ime
Pjenuša vrč pun govora
Prohtjelo se vremenu
da nam otkrije
nijemost ćilibara
Tu sjajnu krljušt
Prohtjelo se rijeci
da se ulije u tvoje tijelo
Šimborska

06:01

Jedini ti je put

(Iz vremena
sebe u pjesmi
U sebe
iz vrijemena pjesme)

Jedini

07:13

Ponekad uđem u groblje
Pobodem olovku u zemlju
Poljubim grafitnu munju
I živim

08:59

Izumrlo je mirisno drvo
Posljednje žiške
mojih riječi
potpaljuju
Feniksova krila

09:05

Jedva sam
iza
interpunkcijskog
vidika
donio
zapuštenu glavu

Tamo gore
u tišinu
raspeća

10:11

Svako jutro se probudim
sa jednim
od svojih neistomišljenika
Podijelimo novi dan
ukapamo vještačke suze
protresemo perike
Na dva jezika namotavamo
i odmotavamo Arijadnin konac

11:46

Možeš pisati po sopstvenoj
koži ili praznini
nećeš prekriti njen rukopis
Majstori među nama
pogubili su stope
po nijemom zborištu
Najbolje među njima
progutalo je vrijeme
graktavoh mraka

12:14

Iz izrešetane noći
izlazi glasnik
sa licem u ranama
Sija

Triput mjesečinom izvezen
Triput žiškama zamustran

Vrijeme potkrada

13:00

Kukuvije bude slepoočje
Narikače plaste oko usta

Opet se sjenka preudala

Kam pobjegao iz temelja
Snijeg na voću procvjetao

Plače posmrče riječ

Kosti smrtno prošaptale
Spali su obruči života

Živi grob ne zarasta

14:22

Moje je nositi prazninu
Ukleto sjeme
Bacati krv
Pisati pjesme

Tvoje je čitati prazninu
Na zlatnoj gondoli
Pokupiti biserje
I zapjevati sjenko

15:29

Lapot je pojeo moje stope
Duša je vidjela iz sebe
da idem natraške
Ni srce se nije začudilo
tolikoj straži
Usred ove gozbe sjenka će
ući
u oblik gavrana
Izbrisaće se krivokletstvo
iz
sunčeve kripte

16:47

Dugo sam u sebi
nosio Marsijin krik
Knjigu oputane kože

Zavisno od dubine sna
i brzine metamorfoza
na grebenu srca
izrasta koral

Između tišine
i smijeha Bogova
jezikom oblizujem
svjetleći stećak

Konačno progovaram

17:02

Nešto je izašlo iz mene
okrenulo kazaljke
za čitav krug
promijenilo mi lice
i otišlo

Ako sam nestao
neko će nad grobom reći

Vidjećeš
taj majstor
ne griješi

18:05

Ovdje sam
Ovdje usta bez jezika
razgovaraju

Ulazim u treće oko noći
u treću ponoć
u tamni san uvira

U sebi nosim
jedno nepomično vrijeme
u kojem se sve ogleda

Ovdje sam
koliko me pjesma
izdržati može

19:09

Dođi
da čitaš
ono što je
na moje oči
iskapalo

Zapiši
suve suze
i budi
blagosloven

20:30

Ako progovorim
ostaću sam

Idite
molim vas idite
probudiću se kasno
ili nikad

21:40

Kad srce na doboš ode
ptice bez krila polete
Ribe samoću prepričaju
Vjetar zaplače
srčanom stranom groblja
Orfelin zasvijetli u nemoći

Eh
kad bi nam koraci govorili
a riječi putovale

22:00

Samo jednom
neuhvatno
van konteksta
postoji

Manje od suzinog srca
nevidljivo i neznano
početak kraju
kraj početku

Sve u ničemu
ništa u svemu
ako postoji

23: 43

Ako sve što imaš
baciš na jednu ideju
spasićeš svoj svijet
zapisaćeš pjesmu
otvorićeš novi beskraj

Ako si trunka
vidjeće ti se do srca
zazvoniće bitak
visoko gore svijetliće
tvoje ozarenje

P.S.

Kaži poezija
iznesi sebe iz prašnika
krvi

(Zbornik 3. Gornjogradskog književnog festivala)