Je li doista moguće da novi vladari ne shvaćaju da je govorom mržnje, ustaškim pokličima i aktualnom legitimacijom ustaštva s najviših mjesta pokrenuta opasna spirala koja vodi u stvarno nasilje, o čemu zlokobno svjedoči bombaški napad na romski dječji vrtić u Zagrebu? I da ugrožavanje temeljnih sloboda, kao što su sloboda medija i sloboda govora, ne može biti unutarnje pitanje?

Riječ je, naime, o temeljnim vrijednostima zapadnog svijeta, koje su iznad potpisanih ugovora i preuzetih obaveza u okviru EU i NATO saveza. Stoga je nevjerojatno licemjerno na jednoj strani optuživati opoziciju za boljševizam, kao što to čini lider HDZ-a i potpredsjednik vlade Tomislav Karamarko, a na drugoj gušiti medijske slobode kao da smo još uvijek u osamdesetima, u jednopartijskom sustavu.

Stoga je ovdje riječ o politici i stavu, a ne o neznanju, a još manje o slučaju. Takav rigidni stav, naime, prema kojem su medijske slobode isključivo unutarnje pitanje, danas više ne zastupa čak ni autokrat Vladimir Putin. Zadnji ruski lider koji je tako razmišljao bio je znameniti tvorac doktrine ograničenog suvereniteta Leonid Brežnjev.

Stav što ga je ovih dana proklamirala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović – a koji dovodi u pitanje i demokratski legitimitet NATO-a u kojem je predsjednica obnašala najviše dužnosti – može se eventualno usporediti sa stavovima što ih već dulje vrijeme dosljedno provodi autokrat s Bospora Recep Tayyip Erdogan, nekoć primjer muslimanske umjerenosti, a danas skoro otvoreni diktator, koji kritične medije progoni i zatvara.

Je li naša vrhuška zaista mislila da će to proći ispod radara diplomatskih predstavnika savezničkih i partnerskih država, s kojima dijelimo ne samo članstvo u euroatlantskim integracijama nego, valjda, i vrijednosti tih integracija?

Hrvatska je u zadnje vrijeme pod povećanim nadzorom, no strana diplomatska predstavništva samo rade svoj posao. I sve ovo što se oko nas u posljednje vrijeme događa, ovo divljaštvo i bujanje radikalizma na svim razinama, ulazi u njihove izvještaje. Informacija da u tome inicijativu imaju Amerikanci ponovno svjedoči o europskom demokratskom deficitu, ali i upućuje na zaključak  da cijela akcija neće proći brzo, ni bez posljedica.

Hrvatska nije, kao što to neki ovdje možda priželjkuju, otok izoliran od svijeta, premda je glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić ovih dana u još jednom napadaju domoljublja na Facebooku obznanio kako će radije živjeti u siromaštvu, ali u vlastitoj državi.

Jasno je, dakle, da se s ovom nesretnom državom događa nešto doista opasno i upozoravajuće. Vladajući nas očito (ponovno) pripremaju za život u izolaciji, po onoj glasovitoj »ako treba jest ćemo i travu…«.

I Brkićev šef Karamarko najavljuje artikulaciju »žestokog domoljublja«, ali navodno za kvalitetu života, a obećava i otklon od radikalizma, pa onda završi na javnoj kavi s ministrom Zlatkom Hasanbegovićem, perjanicom svih ovdašnjih radikala, koji pak mrtav hladan ispali da su on i njegova vlada »jamstvo slobode govora u Hrvatskoj«!?!

Hrvatska doista postaje demokratura koju će naposljetku ponovno morati spašavati strani veleposlanici i »domaći izdajnici«.