Ratni zločinac Veljko Marić unaprijeđen u heroja

1. a. dr

Piše: Ladislav Tomčić (Novi list)

Hrvatski branitelj Veljko Marić pušten na slobodu zbog zdravstvenih razloga, javila je putem svog internet portala Hrvatska radio televizija. U istom stilu o privremenom Marićevom puštanju na slobodu izvijestili su gotovo svi hrvatski mediji: hrvatski branitelj nakon šest godina ponovo kod kuće; pušten na slobodu hrvatski branitelj koji je u Srbiji osuđen na 12 godina zatvora…

Iz naslova kojima je prezentirana ova vijest dana nije se moglo doznati zašto je taj čovjek, Veljko Marić, uopće u zatvoru. Zar samo zato što je hrvatski branitelj? Zar samo zato što je branio svoje? Ne, Veljko Marić pravomoćno je osuđen zbog ubojstva civila. Osuđen je pred srbijanskim pravosuđem, a presudu o ratnom zločinu prihvatilo je i hrvatsko pravosuđe. Hrvatski mediji, među kojima i javna televizija, međutim, znaju bolje. Njihovi urednici i novinari nerijetko ne priznaju ni vlastito pravosuđe pa pišu o zločinu koji se »navodno dogodio«. Pravi primjer kako se medijski profesionalci u Hrvatskoj odnose prema ratnom zločinu dala je Mirjana Hrga, s komercijalne RTL televizije. – Hrvatski branitelj Veljko Marić pušten je na privremenu slobodu.

Idemo sada uživo do njegovog doma…, najavljuje voditeljica emisije RTL Danas, nabacuje smiješak pa pita: »Nakon šest godina vratili ste se kući. Kako se osjećate?« Prije nego će odgovoriti na ovo pitanje, ubojica i ratni zločinac poželjet će sve najbolje gledateljima RTL-a, pa će malo govoriti o svom zdravstvenom stanju. Voditeljica Hrga potom je pitala ovako: »Osuđeni ste zbog ubojstva, osuđeni ste u Srbiji, je li sud u toj državi, po vašem sudu, predočio dokaze koji potvrđuju vašu krivnju?«

Ratni zločinac je odgovorio ovako: »Ja sam po ubjeđenju suda za jednog civila kažnjen 12 godina…, po ubjeđenju suda…, jer takva je situacija tada vladala…, ja sam jedini hrvatski branitelj bio osuđen za ratne zločine u Srbiji.« Voditeljica Hrga na koncu će zaključiti: »Gospodine Mariću, o ovom što se dogodilo vama, ali što bi se moglo dogoditi i drugim braniteljima popričat ćemo uskoro s ministrom branitelja koji će se uključiti u naš program…«. Bio je to njezin uvod u temu o srbijanskom zakonu o univerzalnoj jurisdikciji, koji Hrvatska smatra spornim. A sad ćemo za trenutak skočiti u sudnicu. Govori Željko Slijepčević, sin Petra Slijepčevića, šezdesetšestogodišnjeg civila kojeg je hrvatski branitelj i novopečeni heroj nacije Veljko Marić ubio u njegovoj kući. Sin ubijenog poznavao je Veljka Marića i prije rata. Kaže da nisu bili u svađi. Majka Ana mu je pričala da se 31.10.1991. godine, oko devet sati ujutro, Veljko Marić dovezao pred njihovu kuću automobilom.

– Upao je sam u njihovu kuću i viknuo – ima li četnika? Kada su mu oni odgovorili da nema, uhvatio je njegovog oca za grudi, gurnuo ga je na krevet koji je stajao u kuhinji preko puta stola i ubio ga. Optuženi je nosio sivu vojničku uniformu i pušku. Kada je izašao iz njihove kuće, Ana je pronašla šest čaura i vojničku kapu koju je optuženi ispustio. Kapu je dala Josipu Kiselom, koji ju je vratio optuženom, a ovaj ga je optužio da surađuje sa Srbima. Ubijeni Petar nije bio u oružanim formacijama, jer je imao 66 godina. Njegova supruga Ana od kritičnog događaja je srčani bolesnik i invalid, zbog čega ne može doći i svjedočiti pred sudom, navodi se u izvještaju sa suđenja Veljku Mariću.

O Veljku Mariću kao o ubojici pred sudom je svjedočio i njegov suborac Darko Černi. Pravomoćnu sudsku presudu prema kojoj je novopečeni heroj oglašen krivim, podsjetimo još jednom, prihvatilo je i hrvatsko pravosuđe. Prema svjedočenju predratnog policijskog inspektora iz Grubišinog Polja Miljenka Stojića, ubijeni Željko Slijepčević nije prva žrtva Veljka Marića. Stojić je svjedočio da je Marić u Jugoslaviji bio osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog pljačke i oružanog napada na policajca. Kaznu je navodno izdržavao u zatvoru u Novoj Gradiški.

Ništa od navedenog s Marićevog suđenja i njegovom predratnom životu niste mogli čuti u hrvatskim medijima prilikom privremenog puštanja ratnog zločinca na slobodu. Umjesto toga, na javnoj televiziji mogli ste gledati kako Veljko Marić posjećuje šatoraše pred zgradom ministarstva branitelja, kako ga oni dočekuju pljeskom, a on im zahvaljuje na podršci. Veljka Marića hrvatsko društvo preko noći je unaprijedilo iz čina ratnog zločinca u čin ratnog heroja. Dođe mu to, valjda, kao nekakva mjera domoljublja.