Od koraljuuše šumske, to znaš, ti si manje,
što za život traži škrto svjetlo danje;
Što se svojim lišćem nikad ne zakiti,
a točkast će cvijetak skromno k zemlji sviti.

Otkinuvši komad naborane kore,
ti s podnožja šume malen motriš gore,
gdje tek jedan listak u beskraj otpluta,
bez imena tvoga, na njem’ otkinuta.

Potrativši tako kratak časak dana,
ti odlaziš ispod razlistalih grana.
A šuma se dalje mnogolisna stere,
ne mareć’ koraljuše, što joj cvijet ubere.

Prepjev s engleskog: Božica Jelušić
Foto: Andreja Dugina