NOĆ IZ SREDNJEG STALEŽA

Tanja Leskur je blijedjela
Opterećena stidom i željom da se svidi,
bila je do grla uronjena u stav neodlučnosti
Zidovi u njenoj sobi su iz generacije zidova
koji su bili postavljani u zatvore Austro-Ugarske
Podsjećali su je na krutu vaniliju
Željela ih je prevrnuti i leći na njih
Uzbuditi njihovu mršavu dubinu
Lijevo od njenih napada hipohondrije čučali su prozori,
a desno prsna kost
Šutila je zajedno s njima jednake tonove

Kad je mehanička sudbina lupnula muževni akord
sučeljavanja sa stvarnošću
Dobila je željezni poriv da zatvara,
sve što se može zatvoriti
Ormare prepune vodika i haljina za pogrebe
Svoje oči nasukane na masne leće,
dlanaste šake
Pripovjetke u kojima se opisivao natupljeni Damoklov mač
Slabost ju je sve više i više zanovijetala

Krišom je pomišljala na svoje roditelje
Iz njihovih svađa je naučila sve o životu
i o nerazgovjetnoj ljubavi
Nije znala nazvati ono što je osjećala prema njima

Parket u sobi je zgrčio sjenu postera Pedra Almodovara
Gušio se od zujanja jarko malene muhe
Zupci na češlju su se trzali
Koštičavi i neukusni
Plašili su perut, koju su tijekom dana
sakupili u svojim prašnicima
Na Tanji se udomaćio tremor

Pitala se da li je i zagrobni život težak
Malo podalje od tih razmišljanja porodila je sumnju
kao svoju kćer jedinicu

Vrijeme je odmicalo prema dijabetesu starice u prizemlju

Stala je pred ogledalo
i šminkom oživljavala svoju mrtvu prirodu

Morala je nekud poći
Valja se sjetit nekakvog prijatelja
ili otići na izložbu amputiranih desnih nogu
Možda bi trebala nazvat Franku
Ona joj je i prijateljica i rodica drugog potkoljena

Ništa ne razori čovjeka kao kolebanje

Dugo je ostala ispred ogledala
Češljala se prema zapadu jer tako i razmišlja
(To je nekad znala reći)
Razgledavala je žilice svoje tamnopute glavobolje,
pucanje čela,
spužvaste usne izgrižene od momaka koji su prolazili
kroz njen život kao po prodavaonicama lakog streljiva i optičkih ciljnika
Ne zadržavajući se dugo
i ne zagledajući tamo gdje je ona htjela
Kad bi ponekog upitala da li je voli
ne bi dobivala ni slovo odgovora
Bila je razdirana ljubomorom
Shvatila je da je njeno srce prejako kucalo
na njihova vrata
Odala ju je ta plemenita buka, izoliranog drugog stavka

(Jednom sam čitao knjigu nakon nje
i zabrinuo se koje je redove podcrtavala)

Ponekad bi se uhvatila u razmišljanjima
kako spašava mlađu sestru jednog poznanika
od udarca zahuktalog automobila
ili kako prima olimpijsku medalju
uz burno oduševljenje cijele zemlje
Poslije bi opet pomišljala kako će napisat knjigu
što god može deblju, u dva dijela
Svi će joj se diviti i biti žedni njenog društva
Ta prigušena sanjarenja nosila je u kesicama svojih podočnjaka

Grčevi vjetra su se čuli na ulici
Mjesec je nalikovao na vitamin C
Znala je da joj osmijeh danas loše stoji
Zato je pošla na balkon umiti ga plotunima studeni

Tanja Leskur, dijete iz srednjeg staleža,
odlična učenica, a poslije još bolji student
Zgodna i poželjna djevojka,
opomenuta nasljednom samoćom
nađena je u svojoj sobi obješena konopom za veš