Piše: Boris Dežulović (Oslobođenje)

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, zatekli se Mujo i Suljo na safariju u Keniji, razapeli šator u savani, uvukli se u vreće i prespavali prvu noć, kad ujutro u šator zavirio – lav. Razjapio lav onu strašnu čeljust i prijeteći riknuo, a Mujo prodrmao druga: “Ustaj, Suljo, počinju crtani!”

Tako su u Bosni i Hercegovini počeli crtani filmovi. Najprije je Federaciju poharao animirani film Musli-man: tko god je to napravio, dobra je zajebancija ispala, parodija sa superherojem u zelenom plaštu, sa prepoznatljivim šehadetom sa zastave Islamske države na prsima, kako izlijeće iz džamije i tumači djeci da ujutro moraju klanjati sabah namaz i slušati roditelje, pa će dobiti mnogo igračaka, a u džennetu i više od toga. Sjajna mala parodijska minijatura, nešto kao islamski South Park. Osim što se na koncu ispostavilo da to nije bila nikakva zajebancija ni parodija.

Crtani film Musli-man zamisao je, saznali smo uskoro, Vijeća studenata Islamskog pedagoškog fakulteta iz Zenice, koji su ga objasnili kao “nešto potpuno novo na balkanskoj misionarskoj sceni”, islamski crtani film s porukom mira za djecu, jer – kako kažu – šehadet na prsima Musli-mana ne podsjeća na zastavu Islamske države, već zastava Islamske države podsjeća na znak Musli-mana, odnosno pečat poslanika Muhameda, alejhiselam.

Crtić o superheroju koji djecu uči kako će im biti lijepo kad jednog dana umru poharao je YouTube, a tamo smo onda otkrili da je ta stvar – “islamski crtani film”, baš tako ga zovu autori i, hm, teoretičari – cijeli jedan novi žanr.
Produkcijski princip je jednostavan: uzme se scena iz nekog američkog, dakle kaurskog – to je valjda koncept – animiranog blockbustera, Disneyevog recimo, Pixarovog ili Dreamworksovog, pa se sinkronizacijom pretvori u edukativni filmić za muslimansku djecu. Ima tako Mali poni koji mališane podučava bismilu, ima Aladin kako je zaboravio da klanja sabah, ima toliko fantastične parodijske zajebancije da je upravo neprocjenjiva šteta što to nikakva parodijska zajebancija nije, već – kako ono – “nešto potpuno novo na balkanskoj misionarskoj sceni”. Kad sam na kraju na YouTubeu vidio i Disneyevog Kralja lavova kako mališane uči kako se uzima abdest, shvatio sam i na koji je crtani film Mujo mislio kad im je u šator banuo lav.

– Ustani, Suljo – prodrmao je druga. – Počinje sabah namaz!

Dalje od Spužva Boba Skockanog kako djecu uči hadise nisam gledao. Majkemimoje, uplašio sam se u jednom trenutku da će me s ekrana zaskočiti, na primjer, Miss Piggy iz Muppet Showa kako djeci tumači da se klone krmetine. Ili, to bi bilo izvrsno, Pepeljuga kako djevojčicama objašnjava ulogu poslušne i smjerne muslimanske žene. Ili Batman kako stoji iznad Jokera što kleči u narančastom kombinezonu.

Ili, štajaznam, Tom i Jerry kako djecu podučavaju šerijatsko pravo.

Tom i Jerry, međutim, ne mogu. Slavni mačak Tom i još slavniji miš Jerry, naime, šejtanska su bića, tajni agenti američkih tajnih službi i NATO-a, sa – doslovno citiram – “agresivnom natoističkom energijom”. Što bi se reklo, “nešto staro i dobro poznato na balkanskoj misionarskoj sceni”. A kad tako nešto – crtani dakle film u NATO-ovoj misiji – tumači netko s akademskim, univerzitetskim autoritetom, nije se mudro razmetati sumnjom. Tko bi to bolje znao od Vijeća studenata zeničkog Islamskog pedagoškog fakulteta?

Osim što teza da Tom i Jerry nose “agresivnu natoističku energiju” uopće nije teza studenata zeničke islamske pedagogije, već – Olega Soldata, profesora historije filozofije i asistenta na Filozofskom fakultetu u Banjaluci.
Crtane američke tajne agente profesor Soldat je hrabro razotkrio na predavanju u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske, gdje je prije neki dan mrtav ozbiljan tumačio kako je “specifičan način slikanja ruskih ikona doprinio da bude napravljen i poznati bombarder Tupoljev 160, koji podsjeća na pticu ili bijelog labuda”, i kako je “taj pristup dizajnu u ruskoj oružanoj tradiciji specifično ikoničan i umjetnički, kao da je sve naslikao Rubljov u petnaestom vijeku”.

“Oblik i filozofija ikone su se, pored oružja, ovaplotili u ruskim crtanim i igranim filmovima, plesu, baletu i arhitekturi. Recimo, crtani film Maša i Medvjed”, objasnio je banjalučki profesor, pa nastavio: “Maša i Medvjed je čisti primjer personalističkog crtića u kojem ne postoji gotovo nijedan kadar gdje sva bića nisu u komunikaciji, svjesni jedni drugih i svih ostalih dešavanja. To je izuzetno zdrav crtić jer je zasićen ikoničnim energijama i koji će, po mom mišljenju, učiniti da Rusija ponovo postane velesila. Naime, čak i mala otuđena Belgija i tamošnja djeca koja komuniciraju jedino sa svojim sladoledom otkupili su franšizu Maše i Medvjeda, koja ima milijardu gledanja na Jutjubu. Dakle, Tom i Džeri su prešišani, oni ne znaju šta su uzeli, jer će ovaj crtić da otopi njihove agresivne natoističke energije. Maša i Medvjed su čista propovijed i misija crtića s ontologijom ikone.”

Nakon profesora tefsira i hadisa Spužva Boba efendije Skockanog i svetog ratnika Musli-mana, “nečeg potpuno novog na balkanskoj misionarskoj sceni”, dobili smo, eto, i hrišćanske misionare Mašu i Medvjeda u “misiji crtića s ontologijom ikone”. Divlja i neistražena Bosna i Hercegovina postala je tako širok prostor vjerskih misija s Bliskog i Još bližeg istoka, obilaze arapski i ruski misionari dječje vrtiće, škole i igrališta, razmilili se po Federaciji BiH Spužva Bob, Aladin, Mali poni i Kralj lavova, krstare Republikom Srpskom Maša i Medvjed, tumače crtani misionari djeci hadise i ikone, pa ih privode svatko svojoj slavnoj vjeri.

Došli tako Mali poni i Kralj lavova na kraju do zapadne Hercegovine, sve do Međugorja, eto u taj čas u Međugorju i Maše i Medvjeda, pa stali opsjedati djecu: jedni im nude hadise i bismile, drugi pravoslavnu ikoničnu energiju – jedni ontologiju šehadeta, drugi ontologiju ikone.

– Ontologija? Ne treba to nama, hvala, imamo već – pristojno se neki međugorski mališan zahvalio Malom poniju, Kralju lavova i Maši i Medvjedu.

– Otkud vam, drago dijete?

– Bili kod nas nekidan Tom i Jerry.