Piše: Romano Bolković

AUSTRIJA, a nikako ne Hrvatska, ona je država koja bi se trebala hvastati time da je prva ne-muslimanska zemlja u Europi u kojoj je službeno priznat Islam i muslimani kao vjerska zajednica.
To se priznanje temelji na zakonu od 15. srpnja 1912. godine; donosim ga dolje u originalu.
Zakon je posljedica povijesnog razvoja: Car Franjo Josip 1878. Bosnu i Hercegovini dovodi pod vlast Habsburške monarhije; jasno, time monarhija u svoj sastav prima i velik broj muslimana.
Pravo na prakticiranje svoje vjere, muslimani u K.u.K. monarhiji realiziraju u nekoliko koraka:
Zakon iz 1867. godine jamči poštovanje svih religija u Austrougarskom carstvu, dajuci muslimanima pravo osnivanja džamije i prakticiranja vjere.
Slijedi zakon o vjerskim društvima iz 1874., koji je muslimanima dao razna prava i privilegije, uključujući pravo organiziranja svoje zajednice i upravljanja njome neovisno kroz gradske savjete.
Konačno, 1912., car Franjo Josip I. potpisuje zakon u Bad Ischlju.

A propos HRVATSKE, evo kako stvari, prateci tekst dokumenata onoga doba, zapravo stoje:

Kraljevina Hrvatska i Slavonija, uoči donošenja Zakona o priznanju islamske vjeroispovijesti, ostala je posljednje pravno područje u Austro-Ugarskoj Monarhiji u kojem status islama nije bio pravno reguliran.
Dr.Gjuro Surmin kao izvjestitelj u Saboru govori “da mi dolazimo ovdje sada kao posljednji, da i mi kažemo svoju riječ u tom pogledu…”

In summa: trabunjanje o veličajnosti naših 100 godina vjerske snošljivosti, uzoritom rješenju odnosa prema Islamu, i opet su samo mito/ideološke floskule: mi smo u Austro-ugrarskoj bili zadnji, ponavaljam: posljednji koji smo muslimanima priznali pravo prakticiranja njihove vjere, pravo građanstva!

Tko zeli, moze i sam pročitati zapisnik iz onodobne saborske raspre (https://de.scribd.com/…/3104704…/Zapisnik-s-priznanja-Sabora ).

Zašto se ovako inatim i raspuhujem prašinu sa starih spisa?

Evo zašto:

Prije par dana St.Georgs-Orden je slavio u Zagrebu po prvi puta dan patrona, sv. Jurja.

Tom prigodom predstavnike Reda sv. Jurja primili su i PRH Kolinda Grabar Kitarović, i predsjednik vlade RH Tihomir Oresković, kao i predsjednik Hrvatskoga sabora, akademik Željko Reiner. Jasno, primio nas je i uzoriti kardinal Bozanić.

Ali, iako je na svečanosti koja je po prvi put uopće slavljena u SGO-u i to upravo na inicijativu Komturaja Hrvatska, bio S.k.u.k.H Georg von Habsburg-Lothringen, jedino je Predsjednica Republike, Kolinda Grabar-Kitarović poslala svoga predstavnika, dr. Matu Granića, kao izaslanika u Palaču Dverce.

iako je tu bio i savjertnik predsjedika Italije, inače Komtur Komturaja Italija, iako je – gle čuda! – pocasni vitez SGO upravo kandidat s najviše glasova u prvom krugu predsjednićkih izbora u Austriji, iako je tu bio i ambasador UK, netko subinteligentan, kako to samo Hrvatima prilići, po političkoj je zajednici očitio proširio strah od javnog prezentiranja uz vitezove dinastijskog reda crno-žute dunavske monarhije, da ponovim: unatoč činjenici da je tu, u toj Palači Dverce, sin Otta von Habsburga, kojemu je kum bio upravo taj isti car i kralj Franjjo Josip I., a da taj Georg von Habsburg-Lothringen, da stvar bude neugodnija, u svom životopisu pod studij bilježi i ovaj podatak:”Studium der Rechtswissenschaften, Politikwissenschaften, Geschichte und Islamistik an den Universitäten Innsbruck, Madrid und München von 1984 bis 1993.”

Shvaćate sada već savršeno jasno na što pucam: netko jako glup, ali onako hrvatski, autentično balkanski glup, pomislio je da nije zgodno slikati se uz te čudne ljude s križevima na crnožutoj kolajni, te anakrone vitezove jednog išćezlog carstva, upravo u predvečerje tako značajnog datuma kao što je obilježavanje stogodišnjice hrvatskog divot-odnosa spram Islama.

Kao što vidimo, stvar je po Hrvatsku na svaki način pogubna: čim se suočimo s dokumentima, ispada da smo mi i tada bili zadnji zadrti idioti koji su i nakon Austrijanaca i nakon Mađara na jedvite jade usred Prvog svjetskog rata priznali muslimanima pravo građaanstva!

U ime mitlologije “hrvatskoga cvijeća” i ponešto prosjačke snishodljivosti, sada retuširamo povijest, svjesno zapostavljajući njene stvarne protagoniste: da je osim Predsjednice KGK bilo ikoga pametnog u RH toga 23. travnja 2016. godine, mogli smo pozvati i Georga von Habsburga da ostane kao naš gost dan, dva duže, pa kad je već njegov predak ZAPRAVO autor tog odnosa sparam muslimana u zemljama koje su tada, poput Hrvatske, spadale u njegovu monarhiju, možda ne bi bilo zgorega da se i na to podsjetimo barem takvim simboličkim činom odavanja dužnog poštovanja onima koji su i u ovu zabit donijeli civilizaciju.

Ovako, Hrvati su se prepali Habsburga u ime Turaka: dobro zavareni šahtovi, nocna dežurstva policije i rotirke na svakom raskršću, tu su samo da zaštite Ankaru od Beča!

Bože, što je teško biti Hrvat, između Bospora i Dunava.

___________

A možda je problem samo u – novcima.
Jer, vidite, austrijski je Parlament u veljači prošle godine, glasovima zastupnika vladajuće koalicije, prihvatio izmjene Zakona o islamu, kojim se uređuje status muslimanske zajednice i vjernika u državi, a jedna od njegovih svrha je pokušaj sprječavanja regrutiranja ekstremista. Izmjene Zakona, koji je donešen 1912. godine, određuju ZABRANU FINANCIRANJA muslimanske zajednice iz inozemstva, ali donose i prednosti austrijskim muslimanima, poput osnivanja studija islamske teologije.
Možda je, velim, u tome problelm: kod nas je finansiranje iz inozemstva temeljni drive ove parade.

http://www.eslam.de/manuskripte/vertraege/reichsgesetzblatt_anerkennung_des_islam_in_oesterreich.htm