Piše: Blažo Davidović
Nisam napisao, istina. Obećao i prevario, reći ćeš. Vidi, nije to meni lako. Nisu to cijene zelene salate na pazaru. Pisanje je najobičniji i najjednostavniji zanat na svijetu. Kad izbjegneš emociju, sve možeš napisati. Zato svi svašta i pišu. Pročitaj samo ta smeća oko nas, strašno, užasno! Pogledaj samo novine i medije. Mogu ja, na primjer, o leptirima, naftnim kompanijama, herpesu…
Ili, na primjer, ormar. Na lopate mogu pisati o ormaru. Pa dužina, širina, pa težina, jel od mahagonija, jel od tikovine, crni ili kafeni, jeli iza vrata ili je kraj prozora, star tri i po stoljeća ili jučer kupljen, ormari su blaženi za pisanje. Možda je samo za korzete ili njene tange, još luđe: samo za haltere, Velim, mogu danima pisati o ormaru bez emocija.
Ali, mi… Mi smo nešto drugo. Ti, ja i emocija. Ono što nemaš u grudima, kao proživljenu emociju, ne možeš pisati. Ako nisi gnjevan, kako ćeš pisati o gnjevu? Nisi volio, a pisao bi o ljubavi? Nije te strast bacila u patološko stanje, a pisao bi o požudi?
Mučim se sa riječima, mučim… Skroman mi je vokabular. Fali mi riječi. Izmislio bih nove, neke druge, posebne, ali se bojim. Tko još izmišlja riječi, pa sve su otkrivene i sve napisane. Samo valja posložiti.
Nekad je bolje nenapisano. Loše napisana emocija je užasna, dugo se pamti i nikako se oprati od nje.
Dobro napisana emocija jeste samo ona iskrena, i to definitivno i totalno iskrena, ogoljena od nelagode, operirana od stida.
A kako da napišem da sam mislio ne disati? Od straha da se nešto ne pomjeri… Ostao bih u toj situaciji armiran. Okamenjen. Eto, tako, vidiš, onako, baš sve onako kako je bilo.
Meni otrnila ruka, sjećaš se? Spavala si na mojim grudima i slušao sam.
Tvoje srce kako diše.
Zamalo sam poludio. U sebi sam pjevao nešto skroz munjeno i izmišljeno, nešto kao baratumba- tumbae, baratumba, tumbae-eee, baratumba, baratumbaeeee,ratatum,ratatum, baratumba, tumba-eee!
Blesav, eto.
Onda si ustala gola i gledao sam ti guzu.
Sve žene na svijetu kad se svlače manje su erotične od tebe kad se oblačiš.
I tako… Zato to nikad nisam napisao.
Još uvijek nisam.
Ali, hoću, hoću… Kad završim potragu za novim riječima.
Baratumba, tumba-eee…
radio gornji grad 
