Prigrabljivanje vlasti (preuzimanje) – Machtergreifung, u užem smislu preuzimanje vlade i njenih ovlasti u Njemačkom Carstvu 30. 1. 1933. godine od strane NSDAP-a, čiji je vođa Hitler imenovan kancelarom Carstva; u širem i bitnom značenju pojma to je proces uspostave nacionalsocijalističke diktature i uništenja demokracije u Njemačkoj 1933.-1934. godine. Prigrabljivanju vlasti prethodilo je rastakanje Weimarske republike između 1929. i 1933. godine: prvo prelaskom s parlamentarnog sustava na predsjednički kabinet pod Heinrichom Brüningom (koji je bio kancelarom od 30.3.1930. do 30.5.1932.), potom otvoreno antidemokratskim kursom Franza von Papena (kancelar od 1.6. do 17.11.1932.) i njegovom politikom „predujmova“ Hitleru i NSDAP-u (14.6. 1932. ukidanje zabrane SA-a i SS-a, 20.7. Udar na Prusku); istovremenim usponom NSDAP-a od beznačajne strančice (1928.: 12 mandata u Reichstagu) do najjače političke snage (srpanj 1932.: 230 od 608 mandata u Reichstagu); konačno, imenovanjem generala Kurta von Schleichera kancelarom Reicha 3.12.1932. godine.
Za razliku od Papena, Schleicher je imao plan za sprečavanje Hitlera, naime raskolom NSDAP-a i stvaranjem „sindikalne osovine“ Općeg njemačkog sindikalnog saveza i lijevog krila NSDAP-a kojeg je predstavljao Gregor Strasser, u situaciji kad je NSDAP na izborima 6.11.1932. zbog gubitka glasova (samo još 196 od 584 mandata) zapao u financijsku krizu. Međutim, Hitler je u stranačkom vodstvu uspio izolirati Strassera: 27.12. ovaj je odstupio sa stranačkih dužnosti. Schleicherov plan izjalovio se zbog otpora SPD-a i sindikata. Prilikom jednog susreta Hitlera s njemačkim industrijalcima kojeg je posredovao Papen a održanje u kući bankara Kurta von Schrödera u Kölnu 4.1.1933. godine, oni su mu vjerojatno zajamčili daljnju financijsku podršku; tu su, može se pretpostaviti, postignuti i dogovori o formiranju vlade Hitlera i Papena. Kao posljednje sredstvo da se spriječi jedna takva vlada, Schleicher je 23.1. 1933. predložio Predsjedniku Carstva da ponovno raspusti Reichstag, odgodi nove izbore na neodređeno vrijeme, objavi izvanredno stanje države i zabrani NSDAP i KPD. Hindenburg je odbio takav „plan za diktaturu“ – kao prethodno i sličan Papenov prijedlog; na to je Schleicher 28.1. podnio ostavku. 1. ožujka je Hindenburg, koji se tome do kraja protivio, pod pritiskom Papena i svog okruženja imenovao Hitlera za Kancelara Carstva na temelju koalicije NSDAP-a i DNVP-a (Njemačke nacionalne narodne stranke/Deutsche Nationale Volkspartei) . Papen je postao vice-kancelar, Alfred Hugenberg, predsjednik DNVP-a, ministar privrede. U tom „kabinetu koncentracije“, u kojem kao da je ponovno oživio Harzburški front, građanski ministri imali su doduše većinu – NSDAP je, izuzev Hitlera, bio zastupljen samo Wilhelmom Frickom (ministar unutarnjih poslova) i Hermannom Göringom (ministar bez resora) – no Frick i Göring (koji je ujedno kao komesar vodio prusko ministarstvo unutarnjih poslova) zauzimali su ključne unutarnjopolitičke pozicije. Uvjerenje građanske „nacionalne“ desnice unutar nove vlade da je „pripitomila“ nacionalsocijaliste i „angažirala“ ih za vlastite političke ciljeve (Papen), uskoro se ispostavila fikcijom.
- siječanj1933., kojeg je NSDAP slavio kao dan „nacionalnog ustanka“ i početak „nacionalsocijalističke revolucije“, u stvari je bio samo početak prigrabljivanja vlasti: tokom narednih mjeseci demokracija je sasvim uklonjena i u nekoliko etapa uvedena diktatura:
- Već u veljači je pod Göringovim vodstvom i uz pomoć Jurišnog odjela i Jurišne vrste (SA, SS) – od 11. veljače u Pruskoj kao „pomoćne policije“ – počelo zamjenjivanje demokratskih državnih činovnika nacionalsocijalističkim, s osloncem na Zakon o profesionalnim činovnicima od 7.4.
- Požar u Reichstagu 27.2. poslužio je kao izgovor za zabranu komunističkih i dijelom socijaldemokratskih listova te za Odredbu o požaru u Reichstagu od 28.2., koja je stavila izvan snage važna ustavna temeljna prava. Stvarni i navodni protivnici nacionalsocijalizma stavljeni su u „Schutzhaft“ – pritvor radi sprečavanja nasilja protiv pritvorenika. To kao i istovremeno otvaranje prvih koncentracionih logora i bojkot židovskih trgovina 1. travnja označili su početak nacionalsocijalističkog sustava terora.
- Već 1. veljače na osnovi dogovora o formiranju Hitlerove vlade raspušten je Reichstag. Premda su u predizbornoj borbi koja je uslijedila povrijeđena temeljna načela slobodnog izbora (KPD faktički zabranjen, znatno ograničeno izborno oglašavanje, naročito SPD-a), NSDAP je dobio „samo“ 288 zastupničkih mjesta (od 647) odnosno 43,9 %, tako da se apsolutna većina mogla postići samo zajedno s DNVP-om (52 mandata). Na „Potsdamski dan“, 21. ožujka u potsdamskoj garnizonskoj crkvi otvoren je novi Reichstag u prisutnosti Predsjednika Carstva te uz veliku pompu koja je simbolizirala povezanost stare (prusko-monarhističke) Njemačke i nove (nacionalsocijalističke).
- Imenovanjem nacionalsocijalističkih komesara Carstva na čelo izvršne vlasti u zemljama /pokrajinama/ između 5. i 10. ožujka započeo je njihov gleichschaltung (homogenizacija). Njemačko Carstvo postala je jedinstvena zemlja.
- Zakon o opunomoćenju od 24.3. definitivno je uklonio pravnu državu.
- 2. svibnja zabranjeni su sindikati, a 10. svibnja u Njemački front rada prinudno su objedinjeni zaposlenici i poslodavci (Deutsche Arbeitsfront).
- U lipnju i srpnju 1933. stranke koje su još preostale zabranjene su ili raspuštene pod nacionalsocijalističkim pritiskom. Osnivanje novih stranaka zabranio je zakon od 14.7. Njemačko Carstvo postalo je jednopartijska država, legalizirana zakonom o „osiguravanju jedinstva stranke i države“ od 1.12.1933.
- Zakon o Kulturnoj komori Carstva od 22.9. i Zakon o piscima od 4.10. bili su početak kulturnog gleichschaltunga.
- Još ranije faktički je gleichschaltana je i Vlada Carstva: ministri koji nisu pripadali NSDAP-u napustili su vladu i nadomješteni su nacionalsocijalistima. Kao novo ministarstvo pridodano je Ministarstvo propagande.
- Pod izgovorom navodne urote Jurišnog odjela (SA), Hitler je između 30.6. i 2.7. 1934. dao ubiti Ernsta Röhma i daljnje vođe Jurišnog odreda, no i druge koji nisu bili u njegovoj milosti, pa je time isključio SA u smislu samostalnog činioca moći (Afera Röhm). Kao najvažniji oslonac režima na njegovo mjesto stupio je SS.
- Istog dana kad je umro Hindenburg, 2. kolovoza 1934. godine, u Hitlerovoj osobi zakonski su objedinjene funkcije Predsjednika Carstva i Kancelara Carstva, i to kao „Führera i Kancelara Reicha“; uspostavljanje nacionalsocijalističke diktature time je bilo dovršeno.
Grosses Lexikon des Dritten Reiches / Veliki leksikon Trećeg reicha/, ur. Christian Zentner i Friedemann Bedürftig, Südwest Verlag, München 1985.Prijevod: Nenad Popović
Nap. prev. Usporedi
radio gornji grad 
