Piše: Blažo Davidović
Mene ne, mene svakako nisu razočarali. Možda me razočarao Marx, možda Kardelj, možda Tito ili Milka Planinc, ali Miodrag Lekić i Goran Danilović me svakako nisu razočarali. Otvoreno pismo Lekiću napisao sam neposredno po objavi njegove predsjedničke kandidature. Mene taj sedativsko – salonski političar, koji temeljito ubija dosadom oko sebe, a svaku riječ izgovara na carski rez, ne može nikako razočarati. Crnogorska opozicija, dakle, jedina je opozicija na svijetu koja je na vlasti.
Prvo je vlast ušla u opoziciju. A odmah potom se, tako povlašćena, opozicija uvukla u vlast. Tako se vladajuća opozicija stopila sa opozicijskom vlasti.
Ša se crni u gori zelenoj, ša,ša? Il vlast il opozicija?
Nit vlast, nit opozicija, nit noć, nit đavo manit, crni se obraz naš.
Crn da crnji biti ne može.
Smisao bojkota izbora je upravo u tome da te ne razočaraju takvi likovi: Srđan Milić, Goran Danilović, Žarko Rakčević, Miodrag Lekić… Zamisli tu rečenicu: prevario te Srđan Milić? Pa jebateled, ubij se odmah, ne trebaju ti ni izbori, ni izabrani.
Svaka vlada je prijelazna.
Naime, iz jedne vlade svakako se prelazi u drugu.
Tako da njihova priča da bi ta vlada bila samo prijelazna, da osigura fer i poštene izbore, je bajka za malu djecu. Degutantna demagogija. Dvadeset godina laju na Đukanovića i tvrde da je to opaki autokratski režim,a onda sjednu u njegov kabinet i oslove ga sa “gospodine predsjedniče vlade”?
radio gornji grad 
