Ni Bujanec ni Prcela nisu učinili ništa neočekivano, ništa drugačije od onoga što rade, izgovaraju i zagovaraju već godinama. Prvi je dio bučne (i dalje želim vjerovati) manjine neskrivenog filoustaškog raspoloženja a drugi tipičan predstavnik onog krila domaćeg klera sklonog rehabilitaciji NDH i revizionizmu.

Piše: Zlatko Gall (Slobodna)

Znakovito, najnoviji prilozi ekstremnog desničarenja i filoustaškog sentimenta – kojeg bi na News baru možda objedinili naslovom „prcanje u bu(l)ju“ – odvijali su se taman koji dan prije obilježavanja Dana pobjede (nad fašizmom) iliti Dana Europe. I bleiburškog vikenda.
Mediji su ih u oba slučaja već temeljito pokrili pa nema smisla ulaziti u detalje. Ipak, ni Bujančeva „tjeralica“ za glumcem Reneom Bitorajcem (kojoj je ekstenziju dao portal „Narod“ Željkice Markić) i nedjeljna misa dominikanca Luke Prcele, nisu nastali iz vakuma već iz politike koja takve ekscese godinama tolerira ili potiče. Potom, ni Bujanec ni Prcela nisu učinili ništa neočekivano, ništa drugačije od onoga što rade, izgovaraju i zagovaraju već godinama. Prvi je dio bučne (i dalje želim vjerovati) manjine neskrivenog filoustaškog raspoloženja a drugi tipičan predstavnik onog krila domaćeg klera sklonog rehabilitaciji NDH i revizionizmu. Zanimljivo je da je osoba koja ih je ovog puta simbolično povezala hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
Bujančeva omiljena gošća u „Bujici“ – kontroverznoj televizijskoj emisiji koja redovito proizvodi skandale i ekscese svojim radikalnim desničarskim stavovima – nikad nije krila simpatije prema liku & djelu (a valjda i stavovima) tog pravomoćno osuđenog dilera kokaina koji joj je – jer „ruka ruku mije“ – bio i mili gost na inauguraciji. Nije jedina iz HDZ-ove vlasti jer u „Bujici“ je gostovao i Tomislav Karamarko a da je Bujanec na cijeni potvrdio je ne baš davno i ministar vanjskih poslova Miro Kovač nazvavši ga nakon gostovanja u emisiji, prosvjetiteljem i enciklopedistom.
Bujanec čija je emisija najizravniji promotivni kanal turbo-desnice i HDZ-ovih perjanika, koliko mi je poznato, nije bacio kiblu žući na predsjednicu nakon njenog nedavnog „make-overa“ i (dolaskom američkog „povjerenika za holokaust“ iznuđenih) izjava o zločinačkom karakteru NDH. Jer, tko da grize ruku koja te hrani… Učinio je to umjesto njega pater Prcela. Zašto? Zato jer, mada je recidivist kojeg su nadređeni odavno morali lupiti po prstima, to može. Zato jer je – baš kao i na svojim ranijim misama zadušnicama za Antu Pavelića – kazao ono što misli i povremeno govori dio hrvatskog klera. Pa tako i njegov kolega fra Nikola Mate Roščić koji je s oltara splitskog Sv.Frane poručio da je Dan pobjede (nad fašizmom) za Hrvate „dan gubitka i dan tuge“. A takvom se društvu, eto, ni sama predsjednica ne želi zamjeriti.

Stoga je, umjesto da lupa šak(ic)ama po stolu, Prceli odvali kakvu prigodnu verbalnu pljusku i očita lekciju o sekularnoj državi i Crkvi, smjerno katolički odvratila „ja vam opraštam“. Zaboravivši da je pred manje od mjesec dana odlučno kazala „Pozivam sve građane Hrvatske, sve političke stranke i organizacije, Hrvatsku vladu i Hrvatski sabor da se ujedinimo oko temeljnih vrijednosti društva“. Onima koje Danom Europe odnosno pobjede nad fašizmom obilježava „stari kontinent“. Vrijednostima u koje sigurno ne spadaju Poglavnikov talog, rasni zakoni i zločini koje je počinila Prceli i Roščiću tako mila NDH.
Može se samo spekulirati zašto je predsjednica bila tako nježna i blaga prema pateru koji ju je izravno napao s oltara. Možda zbog poštovanja prema svakoj mantiji, zbog stanja šoka uslijed neočekivane kritike iz krugova koji su uvijek otvoreno navijalu za nju… Možda zbog uvjerenja da je glupo „čačkati mečku“ koja ima i moćne kandže i oštre zube. I „Glas koncila“ koji bi već sutra mogao krenuti u ljutu ofenzivu te brojne klerike koji dijele Prceline stavove a i ne libe ih se iskazati s oltara seoskih župnih crkava u pasivnijim krajevima. Ili je – što je zacijelo najizglednije – naprosto svjesna hrvatske realnosti. Točnije, porijekla vala na kojem je i dosurfala do Pantovčaka.

(Iz sutrašnje kolumne u “Slobodnoj Dalmaciji”)