Piše: Blažo Davidović
Našla ga je, na grob klekla, i ovako sinu rekla: Možda će doći vrijeme kad će neki ženski pop, neka popica, u ime Katoličke crkve u Hrvata, religiozno prigrliti tebe, ali sada se to ne može. E, moj sine, da si poginuo na Bleiburgu ili u Domovinskom ratu, mi od misa zadušnica ne bi mogli živjeti, i ti bi bio sveto ime, čista žrtva, jer ovako ispada da na Kozari nije bilo Hrvata, ni katolika, niti na Sutjesci, ni na Neretvi.
Našla ga je, na grob klekla, i ovako sinu rekla : Nije Bog selektivan, ne brini, na nebu je mjesta dovoljno, Bog će u pakao prvo sa svojim svećenićkim kadrom, smjestit će ih u devedeset i deveti krug, osudit će ih na neprekinute, beskonačne “Čavoglave”, gledat će Serdarove predstave i dokumentarce, Vrdoljakov dnevnik i utakmice “Croatie”.
Našla ga je, na grob klekla, i ovako sinu rekla: Nekad je, suzo moja, bolje izgubiti rat. Šta fali Njemcima danas ? Eto, na primjer, Crna Gora… Da je Crna Gora dobila u posljednjem ratu, oni danas ne bi mogli živjeti od branitelja, hodali bi u crnim uniformama, sa šapkama, na kojima bi pisalo “100 posto za Crnu Goru”, pjevali bi “Lupni petama i reci: dajem sve za Crnu Goru”, “Ružo moja crnogorsk ” i “baci bombu, goni bandu, sve do izvora”.
Ljudi bi se saplitali o šatore branitelja na Trgu Slobode u Podgorici, njihove penzije bile bi astronomske, djeca njihova automatski bi se upisivala na fakultet…
Ali, Crnogorci su izgubili, i zato im je super.
Našla ga je, na grob klekla, i baš mu ovako rek : A sve te štrace, sine moj, koje sjede u ta četiri autobusa koji ih svakodnevno odvoze u tuđinu, jer je Hrvatska pobijedila, imaju samo jednu misao: Samo da ne pukne guma na autobusu!
Našla ga je, na grob klekla, i baš mu je tako sve rekla.
radio gornji grad 
