Banuli aktivisti Radničke fronte u subotnje jutro u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, gdje se održavao festival povijesti Kliofest. Banuli koju minutu prije 10 i pol sati, kada je trebala početi festivalska tribina pod naslovom »Fotografija kao povijesni izvor« na kojoj je, uz moderatora Zvonimira Despota i povjesničare Amira Obhođaša i Danijela Tatića, trebao nastupiti i beogradski historičar Bojan Dimitrijević.

Piše: Predrag Lucić (Novi list)

Naoštrili se da prekinu tribinu čim gost iz Beograda zausti »Dobro jut…«.

Donijeli i transparente s pitanjima »Zašto Hasanbegović financira četničke revizioniste?« i »Ima novca za četnike, a nema za neovisne medije?«.
Pripremili se da izgovore sve i svašta na račun hrvatskoga ministra kulture koji je – nakon ukidanja potpore neprofitnim medijima, civilnim udrugama, manjinskim listovima, Hrvatskoj drami Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci… – iz državnoga budžeta velikodušno izdvojio 32 tisuće kuna kako bi se u Hrvatskoj objavile čak tri knjige »pročetničkog ‘povjesničara’ Bojana Dimitrijevića«.

Po kriterijima Ministarstva kulture, naime, ispada da je Dimitrijevićeva knjiga »JNA u Hrvatskoj i Sloveniji«, sufinancirana s 12 tisuća kuna, kudikamo važnija za hrvatsku kulturu od libara Tomice Bajsića, Gordane Benić, Jasminke Domaš, Daše Drndić, Slavenke Drakulić, Ivice Đikića, Zorana Ferića, Srećka Horvata, Ivice Ivaniševića, Đurđe Knežević, Mirjane Krizmanić, Igora Mandića, Branka Matana, Drage Orlića, Žarka Paića, Nikole Petkovića, Ivice Prtenjače, Omera Raka, Vedrane Rudan, Mime Simić, Sanjina Sorela, Slobodana Šnajdera, Damira Šodana, Tee Tulić, Milane Vlaović, Marine Vujčić… čije je objavljivanje potpomognuto sa sveukupnih 0 (slovima: nula) kuna.

Zlatko Hasanbegović je za još dvije Dimitrijevićeve knjige – »Pomorsko zrakoplovstvo na Jadranu 1918-1992.« (u koautorstvu s Danijelom Frkom) i »Oklopne postrojbe savezničkih snaga na jugoistoku Europe u Drugome svjetskom ratu 1941-1945.« (čiji je supotpisnik Dinko Predoević) – iskeširao po 10 tisuća državnih kuna, dok publiciranje prevedenih djela Adonisa, Dantea Alighierija, Jeana Anouilha, Gastona Bachelarda, Alaina Badioua, Charlesa Baudelairea, Marija Benedettija, Valerija Brjusova, Mihaila Bulgakova, Dina Buzzatija, Gilberta Keitha Chestertona, Josepha Conrada, Gillesa Deleuzea, Boba Dylana, Umberta Eca, Francisa Scotta Fitgeralda, Sigmunda Freuda, Michela Foucaulta, Georga Wilhelma Friedricha Hegela, Aleksandra Hemona, Ödöna von Horvátha, Samuela Johnsona, Immanuela Kanta, Jacka Kerouaca, Milana Kundere, Herberta Marcusea, Harukija Murakamija, Edgara Allana Poea, Petera Sloterdijka, Henryja Davida Thoreaua, Franka Zappe… nije smatrao dostojnim niti jedne jedine proračunske lipe.

Knjige Bojana Dimitrijevića objavljuju se u izdanju tvrtke »Despot Infinitus«, u čijem se katalogu nalaze i autori poput Ante Pavelića i Vjekoslava Maksa Luburića. Pravo je to društvo za povjesničara koji se svojski potrudio da Draža Mihailović i Milan Nedić budu rehabilitirani u Srbiji. I prava je to firma da po Hrvatskoj prodaje pisanije tipa koji tvrdi da je vođa četničkih zločinaca u Drugom svjetskom ratu odigrao »pozitivnu ulogu«, te da mu stoga »treba odati svaku počast« i »vratiti mu zasluženo mesto koje ima u srpskoj istoriji 20. veka«. Pravo je to duhovno i poslovno okruženje za revizionista koji šefa srpske kvislinške vlade Milana Nedića oslobađa od bilo kakve odgovornosti za Holokaust, istrebljenje Roma i sve ostale masovne zločine koji su se događali u zemlji pod njegovom izvršnom vlašću, tvrdeći – između ostaloga – kako »kolaboracija nije zločin« nego, eto, puka »saradnja sa okupatorom«.

Vratimo se sada u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, u subotnje jutro, 14. svibnja 2016., na tribinu koju su aktivisti Radničke fronte željeli prekinuti zato što taj i takav Bojan Dimitrijević, zahvaljujući svojemu zagrebačkom lieblingu Zlatku Hasanbegoviću, uživa u sponzorstvu Republike Hrvatske.
Oni tu tribinu nisu prekinuli samo zato što nisu imali što prekinuti. Zato što u dvorani gdje se trebala održati nisu zatekli nikoga osim moderatora Despota i najavljenih sudionika Obhođaša, Tatića i Dimitrijevića.

Sve stolice poredane za očekivanu brojnu publiku ostale su prazne, pa su se voditelj tribine i njegovi gosti pokunjeno pokupili i otišli na kavu.
Bilo je prekasno da stignu na Blajburško polje, gdje se tog jutra okupio njihov nesuđeni auditorij. I gdje su se hrvatski domoljubi jagmili za selfije sa Zlatkom Hasanbegovićem koji je Republiku Hrvatsku – na njihovu radost i ponos – pretvorio u mecenu pročetničkog i pronedićevskog revizionista Bojana Dimitrijevića.