Piše: Nikola Mandić (Facebook)

Malo duže ali jasnije .. 14.5.1942. okončana je velika ustaška ofanziva na Kordunu. Za ofanzivu su angažovane sljedeće snage: 1. lička bojna (jačine 550 ljudi), karlovačka novačka bojna (550), 10. ustaška bojna (230), 11. ustaška bojna (220), 2. lička bojna (650), 5. ustaška bojna (180), dvije satnije Poglavnikove tjelesne bojne (180), strojnička satnija ličkog zdruga (120), satnija ustaške doknadne bojne (150), 1. satnija novaka ustaške vojnice (95), oružničko leteće krilo Vojnić (78), 8. ustaški sat (170), 5 bornih kola, 14 trokolica sa strojnicama, polubaterija haubica 100 mm, bojna gorskog zdruga iz Petrinje i jedan »svjetlosipač« (reflektor). Ukupno je angažirano oko 3.000 ljudi, podržanih od 2 haubice, 5 tenkova i 14 motortrikolica.

Partizani i masa naroda povukli su se pred ustašama na Petrovu goru. U zoru 14.maja jurišom dijelova 1. i 2. kordunaškog odreda (dvije trećine bez oružja), partizani su probili obruč i spasili zbjeg.
Ali, mnogi se nisu uspjeli spasiti. Mnogi su se sami sklanjali i bježali po šumi, pri čemu su najviše stradale žene, starci i djeca. Upravo njih je najviše poklano u dolinama iznad sela Pecke, Perne, Široke Rijeke, u dolinama Lisičjak i Jarčevac i u dolini potoka Bublen. U samoj Perni, Peckoj i Maličkoj poklano je oko 350 ljudi, žena i djece, a na dan proboja obruča ustaše su u Vojišnici, u kućama, zapalile preko 100 živih ljudi, žena i djece koje su prethodnih dana pohvatale. U iznenadnim ustaškim jurišima kroz šumu za hvatanje i ubijanje naroda, čak i porodice su se razdvajale, tako da se nije znalo gdje je ko, a bilo je slučajeva da su i majke ostavljale djecu, ili zajedno s njima dočekale ustaške kame, ili, pak, da su pojedini sami davili svoju malu djecu – kako svojim plačem ne bi otkrivala mjesto skrivanja grupe.

Za tih šest dana, koliko je trajala neprijateljska ofanziva, sa teritorije kotara Vrginmosta ustaše su pobile i poklale oko 600 ljudi, žena i djece. Najviše su stradali stanovnici sela Perne – oko 200, i sela Pecke – oko 113 poginulih.

Tri godine kasnije, 12.5.1945. masa ustaša uz nešto četnika bila je blokirana od jedinica 3. armije u oblasti zapadno od Mislinje. Zorom 13. maja ustaše su krenule na juriš na položaje 17. divizije NOVJ. Snažnim napadom prinudili su 2. krajišku brigadu da napusti položaj Turjak (k. 793), a time i Mislinju. Oko 6 h brigada je uz podršku artiljerije povratila izgubljeni položaj. Istovremeno su ustaše potisle 15. majevičku brigadu sa Irštelja (k. 848), koji je u toku dana brigada bezuspješno pokušala da povrati. Sa padom mraka, jedinice 17. divizije krenule su u protivnapad, i slomile ustaški otpor. Pored velikog broja poginulih, 10.600 ustaša je zarobljeno.
17. divizija NOVJ imala je 82 poginula i 186 ranjenih boraca, 6 dana nakon formalnog okončanja rata.

I tako se, 14.5.2016 državni vrh jedne države sakupio da oda počast.
Ženama i djeci poklanim u Pernoj i Peckoj?
Stotini živih zapaljenih u Vojišnici 14.2.1942?
Partizanima poginulim u proboju na taj dan 1942?
Poginulim borcima 17. divizije NOVJ?
Ne.

Ustašama.