Hrvatska memorijalna misa na Loibacher Feldu važi kao mjesto koje privlači sudionike fašističkog opredjeljenja

Piše: Olivera Stajić (Der Standard, Beč, 17. svibnja 2016.)

Ništa ne dijeli hrvatsku javnost tako jako kao pitanje da li se na Loibacher Feldu u koruškom Bleiburgu svake godine prisjeća nevinih žrtava ili odaje počast fašističkom ustaškom režimu. „Bleiburški pokolj“ iz 1945. godine i kontroverzno podsjećanje na njega zaokupljaju povjesničara, političare ali i austrijska nadleštva.

Crkvena priredba

Godišnji skup u Koruškoj na privatnom arealu službeno je prijavljen kao crkvena priredba, objašnjava okružni predstojnik Völkermarkta Gerd Klösch. Areal na Loibacher Feldu (Loibaška poljana) vlasništvo je klagenfurtskog društva Počasni bleiburški vod – „Bleiburger Ehrenzug“ – koji svake godine oko 14. svibnja organizira cjelodnevnu priredbu: u jutarnjim satima kratki spomen na Loibaškom groblju i potom procesiju prema Loibacher Feldu u Bleiburgu, gdje se tada održi spomen-misa, drže govori političara i polažu vjenci.

Veterani, opatice, političari

Dok oko podne u subotu vikenda za Duhove procesija prolazi preko privatnog posjeda, postaje jasno zašto je i austrijskom uredu za zaštitu ustavnog poretka teško dati izjavu o karakteru te priredbe.

Iza nadbiskupa iz Banja Luke (Bosna i Hercegovina), Franjo Komarica, koji je ove godine čitao misu,  slijede đakoni, opatice, veteranska društva rata u Hrvatskoj, muškarci i pojedinačno žene, koji nose zastave desnih i desno-nacionalnih stranaka, te predstavnici patriotskih društava iz hrvatske dijaspore.

„Dolje kape“

S procesijom se kreće i nekoliko tuceta muškaraca i žena svih godišta, koji više ili manje spretno skrivaju svoje nedvosmislene šalove i majice. Ispred ulaza u areal narančasto odjeveni muškarci jedne privatne zaštitarske tvrtke uvijek iznova od njih traže da skinu crne kape ili zakopčaju jakne.

Privatna zaštitarska služba je između ostalog prisutna i zbog pridržavanja dogovora s austrijskim nadleštvima. „Mi sasvim jasno komuniciramo što ne želimo“, veli predstojnik völkermaškog okruga i koordinator akcije Klösch. Znak „U“ u Austriji nije zabranjen, ali je jasni simbol ustaškog režima, pa inzistiramo na tome da se radi o crkvenoj priredbi“, veli Kölsch.

Jedan čovjek u crnom i s crnom beretkom na glavi koji stoji uz put, maše pojedinim učesnicima da izađu iz reda kako bi ih fotografirao ili se s njima dao fotografirati, ne držeći mnogo o dogovoru što su ga austrijska nadleštva postigla s „Bleiburškim počasnim vodom“. „Mi ovdje danas možemo sve. Pjevati patriotske pjesme i nositi sve. Ali molim samo ne dizati desnu ruku, nikakav nacistički pozdrav, no naci.“

 Nije zabranjeno

Time on pogađa u sridu, budući da nošenje uniformi i znakova fašističke države NDH ustaša u Austriji ne podliježe progonu. Voditelj akcije Klösch izjavljuje tog dana na konferenciji za tisak: „Po austrijskom zakonu o zabrani, ustaška uniforma nije zabranjena. Drukčije bi bilo da je to uniforma SS-a. Progone se samo znakovi koji su neposredno vezani za ideje zabranjene u Austriji. To je veliki problem s kojim smo suočeni. Austrijski zakon nije u neposrednoj korelaciji s hrvatskim pravnim poretkom.“

U pogledu organizatora memorijalne mise na Loibacher Feldu suradnici Dokumentacionog arhiva austrijskog otpora (DOV) nalaze jasne riječi: „Kod Bleiburškog počasnog voda radi se o ekstremno desnom društvu s jakom tendencijom revizionizmu i prekrajanju povijesti. Skup u spomen NDH u međuvremenu je postalo najvećim neonacističkim okupljanjem u Europi, pri čemu se ne mogu svi učesnici karakterizirati kao neonacisti.“ DOW želi da se pojača spremnost nadleštava da interveniraju protiv neonacističkih intriga.

 Učesnici visokog ranga

Austrijska policija i ured za zaštitu ustavnog poretka imaju, međutim, svake godine i pune ruke posla u zaštiti visoko rangiranih učesnika memorijalne priredbe. Ove godine se među 16 000 učesnika našao i hrvatski vice-premijer Tomislav Karamarko kao i dvadeset parlamentarnih zastupnika, hrvatski predstavnici u bosanskohercegovačkom parlamentu te sedam hrvatskih ministara. Prisutan je bio i opsporavani ministar Zlatko Hasanbegović, čije otvorene simpatije za ustaški režim  u Hrvatskoj izazivaju kontroverze. Hasanbegović je do pred nekoliko dana bio zamjenik predjsednika Bleiburškog počasnog voda.

„Ideološka klopka“

S promjenom vlade u Hrvatskoj parlament je početkom godine obnovio pokroviteljstvo nad spomen-slavom. Unatoč tome vrh države ove godine nije jedinstven otišao u Bleiburg, nedostala je predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović. Atraktivno za javnost objavila je da 2016. neće ići u Bleiburg. I tjedan prije toga izostala je sa komemoracije žrtvama koncentracionog logora Jasenovac.  Želi bojkotirati obje memorijalne priredbe „da ne upadne u ideološku klopku“, izjavila je Grabar-Kitarović. Politički komentatori iz lijevog političkog spektra na to su joj prebacili da izostankom izjednačava žrtve fašističkog koncentracionog logora Jasenovca s onima iz Bleiburga.

Počasna garda razoružana

Međutim, Grabar-Kitarović nije propustila da svoju počasnu gardu pošalje u Bleiburg, no ta je promptno, zbog nedostataka dokumenata, morala biti razoružana od strane austrijske policije nekoliko stotina metara od Loibacher Felda. Predsjednička garda svoje oružje nije prijavila austrijskim nadleštvima. Posrijedi su puške iz kojih se više ne može pucati i imaju bajonete. Time se ovogodišnja komemoracija u Bleiburgu pobrinula za još jedan skandal.

Kape na glavu  

Dok je austrijska policija još ima pune ruke posla da popiše puške počasne garde i spremi ih prema propisima, nekolicina muškaraca koji su, da bi ušli na areal, bili skinuli crne kape s ustaškim znakom, zauzima položaj pred pivničkim šatorom podalje od pozornice.

„Ograničeni personalom“

„Određeni ljudi ovo ovdje iskorištavaju za svoju ideologiju. Pojedinačne slučajeve ne možemo spriječiti. I ograničeni smo personalom“, kaže predstavnik koruškog Zemaljskog ureda za zaštitu ustavnog poretka. „Sve to je hodanje po ivici, priznajem. Ali jasno komuniciramo da to ne želimo“, nadopunjava okružni predstojnik  Gerd Klösch. Premda nepoželjan, ustaški poklič „Za dom spremni“, koji je od 1941. do 1945. u diktaturi NDH bio obavezan pozdrav za sve i 2016. u Bleiburgu je sveprisutan: na majicama kao i na CD-ima i omotima knjiga što se prodaju oko memorijalne mise.

Premda se ustaška nostalgija u Bleiburgu otvoreno iživljava, hrvatski parlament je ove godine ponovno preuzeo pokroviteljstvo nad komemoracijom. Dijelovi hrvatske političke javnost na to, međutim, gledaju vrlo kritički. Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova, podršku od strane parlamenta smatra pogrešnom odlukom. Pusić je na hrvatskoj državnoj televiziji uči bleiburške mise kazala: „Ova priredba je samo još jedan obračun s jugoslavenskim režimom, ne radi se o spomenu na žrtve. Da bi pokroviteljstvo parlamenta nastavilo imati opravdanje, komemoracija bi se morala osloboditi ustaške nostalgije.“ (Olivera Stojić, 17.5.2016.)

Prijevod Nenad Popović, fotografije: Der Standard