Da trta? Kakav vokabular! To ni dijete od sedam godina reklo ne bi. Trtašica, dakle? Ali, kako je i nalik skijaškoj zvijezdi, nekada najboljoj sportašici svijeta, antologiji i legendi skijanja, trta je brzo prošla. I šta sad? Da te pitam: znaš li ti da li je hrvatska nacija munjena u glavu kad toliko pažnje posvećuje kvačicama, ili se to meni samo čini? Jer, bio je sport, pa nije bilo dovoljno hrvatski, pa je postao šport, potom opet sport, onda opet kvačica, pa sad nanovo bez nje… Istina, mogla si ući i u neku drugu Vladu, ne baš ovu, ne baš ovakvu, ali, k vragu sve, pa ni Boris Dvornik se nije mogao otrgnuti zovu politike. Najjadniji trenuci njegove karijere, sjećaš se?

Tvoja kolegica u Saboru, Sandra Perković, također će život posvetiti razvoju sporta. Bilo bi najbolje da jedno sto diskova zavitla na sve strane saborske dvorane.
Volio bih da, na primjer, udarimo na komercijalizaciju sporta, da država posveti najviše pažnje amaterskom sportu, sportu u školama, da izbacite partije i politiku iz sporta, da maknete krvožedne kriminalce sa stadiona, da eliminirate rasizam i šovinizam na tribinama…

A znaš već kakva je javnost: velika je opasnost da te zapamte kao anemičnu i nebitnu pomoćnicu ministra u tragikomičnoj vladi, nego po tvojim olimpijskim medaljama.
Sva si vrata prošla briljantnim slalomom, ali vrata politike ne prolaze se tako, tu ni veleveleveleslalom ne pomaže, ni spust, ni skok, tu samo želudac igra i ništa više.

Možda nam djeca imaju ravne tabane, a ne znaju plivati, ne mogu se popeti na konop i uraditi kolut naprijed, možda nam djeca sanjaju sport jer sanjaju novac, a možda, ipak, gledaju da li bi uopće nastupili jer u istom timu ima i dva Roma i jedan Srbin?
Ništa ti nećeš uraditi.

Tebe je, naprosto…
Trta!