Unutarnja emigracija. Frank Thiess je 1933. godine skovao naziv za stav otpora kod pisaca koji su nakon (Hitlerovog) prigrabljivanja vlasti ostali u Njemačkoj. Pojam je kasnije proširen na sve koji nisu htjeli surađivati s nacionalsocijalizmom ali ni napustiti domovinu. Između emigracije i unutarnje emigracije uskoro su izbile kontroverze koje se nisu stišale ni nakon kraja rata, pogotovo zato što se i puko povlačenje u privatni život deklariralo kao unutarnja emigracija. Na to se nadovezala optužba da je ostajanje – između ostalog plaćanje poreza, potrošnja, služenje vojske – ljude u pojedinim segmentima činilo suučesnicima režima nepravde. Ono što su protivnici nacionalsocijalizma koji su ostali u zemlji nazivali otporom, osim toga jedva da je tako izgledalo, budući da je u gleichschaltovanoj državi– djelomičnim posudbama od protivnika, djelomičnim povlađivanjima – bila nužna rafinirana jezična kamuflaža.

Grosses Lexikon des Dritten Reiches / Veliki leksikon Trećeg reicha/, ur. Christian Zentner i Friedemann Bedürftig, Südwest Verlag, München 1985. Prijevod: Nenad Popović

Nap. prev. Usporedi: