Ivana i ja smo glumile curu i dečka i valjale se po krevetu. Izmjenjivale smo uloge hineći da vodimo ljubav. Malo sam ja legla na nju, malo ona na mene. Tako smo se zezale i smijale, sve dok njezina stara nije izišla na terasu prostrti veš i vidjela kako ja ležim na njoj urlajući od smijeha. Jadnica, tko zna što je pomislila. Još mi je dugo bilo neugodno pogledati je u oči. Nagovarala sam Ivanu da joj to nekako objasni: – Neću da tvoja stara misli da smo lezbače. – Nemoj se brinuti, nije moja stara glupača!

Ovaj se odlomak iz knjige »Debela« lektirne autorice Silvije Šesto citira prvi vrhu primjera nepoćudnih sadržaja u nastavi hrvatskog jezika u novom valu ćudoredne kampanje konzervativnih struja. Mladima treba smisao, svjetlo, a ne kaos i mrak, poruka je te kampanje koju predvodi udruga U ime obitelji.

Književnica Silvija Šesto već je bila metom sličnih osuda u javnosti: optuživali su je da svoja lektirna djela, namijenjena osnovnoškolcima, natrpava pornografskim opisima. Odnosilo se to na hit roman za djecu i mlade »Bum Tomica«.

I u novom valu ćudorednog otpora prema lektiri u novom kurikulumu, Šesto predvodi popis autora čija su djela označena kao »nastrana, pornografska, pedofilska, u kojima se propagira vampirizam i kanibalizam, koja nude mračan pogled na svijet i čovjeka«. Ova kampanja traje već nekoliko mjeseci, i obuhvatila je djela domaćih autora – Zorana Ferića, Dubravke Ugrešić, Kristiana Novaka i drugih.

Ovog tjedna kampanja je dobila i novi zanimljivi nastavak kad je hrvatski ogranak desno orijentirane organizacije CitizenGO u javnost odaslao apel Disneyu da u nastavku animiranog filma »Ledeno kraljevstvo« ne učini junakinju Elsu lezbijkom, kako su to na društvenim mrežama tražili lijevo orijentirani korisnici, autori niza apela objedinjenih porukom Disneyu »Give Elsa A Girlfriend« (Dajte Elsi djevojku). Poruka konzervativaca, koji su tome udarili kontru, sada glasi »Dajte Elsi princa«.

U prosvjedima protiv nepoćudne lektire i pop-kulture, najstrože se uvijek gleda na otklon od heteroseksualne norme, kako ova dva primjera pokazuju. Unatoč tome što se Šesto duhovito bavi temom drugačijih oblika seksualnosti (kojom se bave i mladi, neovisno o tome što je u lektiri, iz jednog jednostavnog razloga: ne žive u pećini), a s druge strane nitko ne može jamčiti da će svi problemi princeze Else biti riješeni ako se ona zaljubi u princa (i štićenice sigurnih kuća završile su tamo zbog »prinčeva« u koje su se jednom zaljubile), čak i duhovito propitivanje alternativnih mogućnosti budi pravednički gnjev.

Ćudoredna policija trenirala je strogoću i nad Harryjem Potterom (zapravo su protesti stizali iz crkvenih krugova, i to zbog tobožnjeg promicanja vještičarenja) i nad Teletubbiesima (a najgore je prošao Tinky Winky koji je zaradio optužbu da je gay jer sa sobom nosi torbicu).

Podulji popis književnih djela koja su zabranjivana zbog pornografije predvodi pak »Ljubavnik Lady Chatterley« Davida H. Lawrencea, u kojemu danas nitko i ne uspijeva pronaći razlog cenzure, koji se doima čednijim od »Poslanice Korinćanima«.

Naravno da je bavljenje sadržajima koje usvajaju djeca i mladi potrebno i naravno da je razumljiva zabrinutost zbog izloženosti mladih sadržajima u kojima se spominje seks. Ali prevelika je doza histerije u ovim kampanjama, previše je u njima licemjerja, a premalo povjerenja u mlade. Tko god poznaje današnje 14-godišnjake (a njima se obraća »Debela« Silvije Šesto), zna da je seksualnost nešto čime je njihov život gusto prožet – i ako im treba ponuditi nekakvu zaštitu, pomoć da bi se bolje snalazili u susretu s tim iskustvima, onda to nije cenzura nego otvoren razgovor. Zato, svaki tinejdžer treba jednu »Debelu«.