Piše: Blažo Davidović
Sve što ove države čini naopakim, sve to nosimo u nama. I slabo se nosimo sa tim, jadna je naša borba. Bruka, sramota velika. Fašizam je duboko u nama, nismo ni svjesni toga. Mediji su ga sakrili, crkva poškropila svetom vodicom, partije motivirale, a roditelji izbjegli priču o tome. Fašizmu nikad nije dosadno, on ima društvo. Njegov bliski prijatelj je neki drugi fašizam. Fašizam izaziva reciprocitet fašizma.
A njegovo sklonište je nacija, tu je rođen, tu mu je ognjište, tu je njegov DNK i tu se najbolje osjeća, siguran je, tepa mu se, mazi ga se, miluje….I sve ima : mimohod, parade, postrojavanja, svečane garde, novinske naslovnice, ušao je u školske lekcije, tik uz oltar pozira,fašizam prijeti da nam postane sudbina. Nekad je u ideologiji, nekad u metodologiji, nekad je u osjećaju, u mirisu, u prijetnjama, osveti, u najavi, u sekvencama…
I slabo se nosimo sa tim, jadna je naša borba. Bruka, sramota velika.
