Karamarkovu korupciju i kriminal istraživao sam i o tome pisao još od davne 2008. godine, kada sam objavio svoja prva istraživanja, a kasnije ih nastavio kao kolumnist portala SEEbiz, tijekom 2011 i 2012. godine, nakon čega me bivše Karamarkovo poduzeće privatnom tužbom pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, od 21. lipnja 2012. godine teretilo za klevetu i iznošenje, po njihovom mišljenju neisitinih navoda o sumnjivim korupcijskim poslovima Sobolija sa više državnih poduzeća, dok su navedenom tužbom pokušali dokazati neistinitost tekstova koje sam objavio o prikrivenim poslovima Sobolija sa Hrvatskom poštom. Točnije, Karamarkov Soboli tužio me zbog teksta objavljenog na SEEbizu, dana 14. svibnja 2012. godine, pod naslovom „Višemilijunski poslovi Sokol Marića paravan za Karamarkov Soboli“.

Radi se o poslovima čija ukupna vrijednost, samo u Slučaju Hrvatske pošte iznosi 5,6 milijuna kuna, koji su, prema tvrdnjama zviždača i izvora u Hrvatskoj pošti, Karamarkovom poduzeću prebacivani iz državnog poduzeća, posredstvom paravan tvrtke Sokol Marić, koja je bila tek formalni ugovaratelj milijunskih poslova s Hrvatskom poštom, kako se ne bi razotkrilo Karamarkovu umiješnost u izvlačenje novca iz ove državne firme. Upravo zbog ovakvih sumnjivih, korupcijskih poslova Sobolija s više državnih poduzeća; Hrvatskom poštom, Podravkom, Hrvatskim autocestama; Slučaj Soboli se može poistovjetiti s korupcijskom Aferom Fimi Media, zbog koje su za korupciju i organizirani kriminal osuđeni i Karamarkov HDZ, ali i niz bivših visokih dužnosnika te političke, mafijaške organizacije.

Dakle, nakon što je sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu donijela presudu kojom je odbacila tužbu Karamarkovog Sobolija zbog klevete, logično možemo zaključiti da – ako nismo klevetali Karamarka i Soboli zbog korupcije, da su – korumpirani. Odnosno ako nismo klevetali da se radi o korupcijskoj Aferi Soboli, znači da se doista radi o primjeru političke korupcije i organiziranog kriminala. Zdrava logika nam govori – ako nešto nije laž onda je istina. A sud je, nakon saslušanja svih dokaza u ovom postupku poklonio vjeru obrani okrivljenog novinara, dakle mojim navodima u obrani, kao i iskazu svjedokinje Sonje Vlahek, zviždačice iz Hrvatske pošte.

„Sud je poklonio vjeru obrani okrivljenika koji je u ovom postupku, na način kako je to navedeno u ranije reproduciranoj obrani, objelodanio svoj izvor informacije, te naveo da je saznanja o kojima je pisao temeljio upravo na informacijama koje mu je dala u svojstvu svjedoka saslušana Sonja Vlahek. Činjenica da je saznanja do kojih je došao kroz razgovore sa Sonjom Vlahek, a koja j iznio i prenio u inkriminiranom tekstu, koja je u Hrvatskoj pošti d.d. u vrijeme koje je prethodilo objavi članka bila zaposlena na visoko pozicioniranoj funkciji na radno mjesto voditelja Ureda za odnose s javnošću, a što je navedena svjedokinja u svom iskazu pred ovim sudom i potvrdila“, stoji u presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. listopada 2014. godine.

U nastavku se navodi kako je „Sud poklonio vjeru iskazu Sonje Vlahek u cijelosti smatrajući da ista nema razloga neistinito svjedočiti. Svjedokinja je u svom iskazu opisivala i svoj angažman da nadležna državna tijela i institucije obavijesti o nepravilnostima, za koje je smatrala da se događaju u poslovanju Hrvatske pošte, u vidu podnošenja anonimnih i potpisanih kaznenih prijava, te posljedicama s kojima je bila suočena zbog takvog svog postupanja. Činjenica da je navedena svjedokinja i Državnom odvjetništvu podnosila kaznene prijave zbog utvrđenih nepravilnosti u poslovanju Hrvatske pošte, govori u prilog zaključku suda da je navedena svjedokinja iste informacije okrivljeniku prenosila u dubokom uvjerenju o postojanju protuzakonitosti i nepravilnosti, te na taj način svakako, i kod okrivljenog ostvarila dojam da ga upoznaje sa vjerodostojnim i istinitim podacima. Na ovom mjestu valja napomenuti i to da i iz dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 9. travnja 2014. godine, proizlazi da isti postupaju u predmetu koji se jednim dijelom odnosi i na sumnje u nezakonito poslovanje Hrvatske pošte d.d., te trgovačkog društva Sokol Marić d.o.o.“.

Ukratko, bitno je ono što je dokazano ovom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i samim sudskim postupkom: nesporan sukob interesa Tomislava Karamarka u poslovima tvrtke Soboli sa državnim poduzećima; zatim očita zloupotreba položaja i ovlasti od strane Karamarka, prvo kao šefa SOA-e a potom ministra MUP-a u korištenju tih političkih pozicija kako bi poduzeću s kojim je interesno povezan osigurao višemilijunske poslove s državnim piduzećima, na koja je kao ministar ili šef obavještajne službe mogao izravno utjecati i vršiti pritisak da bi se takvi poslovi sa Sobolijem izravno ili neizravno ugovarali i dogovarali; Karamarkova trgovina političkim utjecajem kao očiti oblik korupcije u Slučaju Soboli, jer je Karamarko koristio svoju političku poziciju i utjecaj kako bi osigurao povoljnu tržišnu i poslovnu poziciju Soboliju, čiji je bio suosnivač i suvlasnik; zatim dokazan je i model funkcioniranja ovakvih korupcijskih poslova i organizirano, kriminalno izvlačenje novca iz državnih poduzeća preko Karamarkovog poduzeća Soboli.

Slučaj Soboli, pogotovo nakon činjenica utvrđenih u sudskom postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, pod brojem K-113/12, predstavlja, zapravo, školski primjer HDZ-ove korupcije i kriminala, a u ovom slučaju predstavlja i dokaz da ne postoji nikakav „novi“, Karamarkov HDZ koji je kao nešto drugačiji od onog Sanaderovog. I prokazuje tzv. „Karamarkovu borbu protiv korupcije“ u vrijeme Jadranke Kosor samo kao fasadu za uklanjanje konkurencije u korupcijskim poslovima koje je današnji šef opozicije očito odlučio preuzeti pod svoju kontrolu, a kako to govore danas dostupni dokazi protiv Karamarka.

Konačno, navedenom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu utvrđeno je nekoliko bitnih okolnosti za Slučaj Soboli i istragu protiv Tomislava Karamarka.

Prvo, utvrđeno je kako su moji tekstovi objavljeni na portalu SEEbiz o izvlačenju novca iz državnih poduzeća, preko nekadašnje tvrtke Soboli istiniti; drugo, kako su navodi o Karamarkovom korištenju političkog utjecaja na koruptivan način u izvlačenju novca iz Hrvatske pošte, te njegovoj osobnoj umiješanosti i umiješanosti njegove tvrtke, odnosno s njim povezane tvrtke u korupcijsku aferu u Hrvatskoj pošti istiniti; treće kako su istiniti navodi zviždačice Sonje Vlahek, koji terete Tomislava Karamarka za korupciju i kriminal u Slučaju Soboli – Hrvatska pošta, i konačno sud je u obrazloženju presude izrekom presudio kako su moji navodi i navodi zviždačice Vlahek vjerodostojni i istiniti, čime je dodatno potvrđena sumnja u Karamarkovu korupciju vezano za Slučaj Soboli.

Zbog svega navedenog sam, odmah po primitku presude s obrazloženjem, još 19. studenog 2014. godine, dokumentaciju i presudu dostavio Tamari Laptoš, ravnateljici Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala.

Zanimljivo je, međutim, da su mediji organizirano, godinama, usprkos saznanjima o Slučaju Soboli, prikrivali Karamarkovu korupciju i kriminal, a praktički nije bilo medija koji je bio voljan otvoriti temu Soboli, kao jednu od korupcijskih afera danas oporbenog HDZ-a, čime su baš kao što su nekad držali ljestve u kriminalu Ivi Sanaderu, sada zamjenski držali ljestve novom HDZ-ovom gazdi Tomislavu Karamarku u njegovoj korupciji. Godinama su mediji, tako, bili i ostali suučesnici HDZ-ovog mafijaškog plajčkanja države i cenzuriranjem informacija o Karamarku i Slučaju Soboli omogućili su ne samo Karamarkovo preuzimanje HDZ-a, nego se cenzuriranjem informacija o presudi protiv Karamarkovog Sobolija, pokušava od javnosti sakriti informacije od javnog značaja, kojima se otkriva korupcija i kriminal jurišnika na Banske dvore i jurišnika na vlast.

Zato, iako ova presuda predstavlja veliku pobjedu jednog novinara i portala, koji su godinama jedini razotkrivali Karamarkovu korupciju, ujedno znači i poraz kritičkog novinarstva i pporaz medija u Hrvatskoj, odnosno dokazuje kako politička mafija i dalje kontrolira i cenzurira medijsku mafiju. A novinari šute u strahu za vlastitu egzistenciju, ili pak zato jer su se dali korumpirati crkavicom od koje preživljavaju, pa moraju šutjeti.

Činjenica da niti jedan medij nije objavio informaciju kako je pred sudom donesena ovakva sudska presuda kojom su novinar i portal dokazali korupciju šefa opozicije i izglednog budućeg premijera, najbolje govori o stanju u našem novinarstvu i stanju u našim medijima. Doduše, nije niti javnost puno bolja. Kakva javnost, takvi novinari i mediji.