Piše: Edit Glavurtić
Nije ovo ništa novo, uvijek je na bilo luđaka i ovako ili onako grupiranih koji su svojom zadrtošću pokušali izmjeriti svijet, skrojiti mu uniformu a sebe postaviti na čelo kao vođe koje određuju pravila kako treba živjeti, koga se smije voljeti i kako treba misliti. Što se na kraju uvijek pokazalo promašeno i uzaludno i nakon nekog vremena sve se vraćalo na staro, kako je i prije njih bilo.
Jer je paralelno s onima koji su se pokušavali nametnuti kao autoriteti (a za to nisu imali nikakvo pokriće) uvijek postojala struja onih koje se nije moglo pokoriti, koji su živjeli po svom, i tom se zadrtom ludilu i uniformi jednostavno smijali, a taj je smijeh odjekivao čak i kad su morali u ilegalu. Smijali su se neprihvaćanjem i svojim načinom života, i to je bilo superiorno čak i kad je bilo tiho, što je one prve dovodilo do ludila. Uniforma ne trpi suprotstavljanje, izluđuje je svatko tko joj se ne pokorava. Bilo je tu i žrtava, uvijek ih ima, ali one su cijena koja se valjda mora platiti da se ljudi osvijeste i suprotstave.
Od ovog što se trenutno događa baš ništa nije novo, ali nije upitno – izdržat ćemo, ljudi svašta izdrže. Opirat ćemo se humorom i cinizmom, zalaganjem za slobodu, načinom života u kom ima mjesta za erotiku, umjetnost bez cenzure i različitost. Život je sa svojim prirodnim zakonima jači i od gluposti i od praznih ideologija, sve ih vrijeme lako sruši i poništi, a ljude postavi na njihovo mjesto. Jer ima jedno svjetlo u čovjeku koje pruža otpor, kojim se teži slobodi i uvažava pravo svakog pojedinca da živi kako ga volja, dok svojim izborom ne ugrožava tuđe izbore.
I još nešto: više vrijedi godina života u slobodi nego pedeset godina skrojenih prema licemjerju, lažnom moralu i gluposti. Život će to i ovaj put dokazati, imajte povjerenja.
radio gornji grad 
