Uoči sutrašnjeg prosvjeda bijeda naših političara još je jedan put postala vidljiva u svijetu.

piše: Neda Fleur Janovski

Kad nas Hrvata uvijek se sve crno-bijelo. Čas nekog proglasimo herojem i aplaudiramo mu, da bi ga za tjedan ili dva srozali do samog dna. Nešto tako, nadam se, ne tako drastično, dogodilo se danas Borisu Jokiću nakon sastanka kod predsjednice RH. Svi koji su bili za, čak mjenjali i svoje profilne fotografije u znak podrške, brzo su ih maknuli. Jer, vjetar, taj prevrtljivac, stalno mijenja smjer. Oprez, oprez!

Ono što Boris Jokić nije dovoljno rano predvidio, da svako zadiranje u reformu obrazovnog sustava nije samo stvar struke i ekspertnosti, već da taj čin ima i svoj društveni, a nadasve politički, kontekst. Zašto bi to Boris Jokić i morao znati? Javio se na natječaj smatrajući da je dovoljno stručan da prezume na sebe ovako težak teret. Svojim je entuzijazmom i neospornim liderskim vještinama motivirao sve koji su mjesecima predano radili u dobroj vjeri da rade nešto za opće dobro. Struka iznad politike? Uzlet i onda pad!

Mogu potpuno razumumjeti s kakvim se teretom sada taj čovjek nosi. Ljudi su se konačno podigli. Protest, kažem namjerno protest jer je prosvjed suviše blaga riječ, protiv ovakvog odnosa prema obrazovanju proširio se Hrvatskom, Parizom, Londonom, Berlinom i čak do Singapura. Bijeda naših političara još je jedan put postala vidljiva u svijetu. Zato i hitan sastanak na Pantovčaku. Da bi se sve, po dobrom običaju, brzo zguralo pod tepih. Samo, taj je tepih toliko pun prljavštine da više nema mjesta za ovu najnoviju.

Srijeda je dan kada ćemo doći i reći DOSTA. Mijenjanje kurikuluma u obrazovanju samo je neposredni povod. Glasna podrška svima koji su imali vjeru da Hrvatska djeca zaslužuju bolje. Glasna podrška nama samima koji vjerujemo da zaslužujemo bolje. Bolje od ponižavanja, bolje od ignoriranja, bolje od zaglupljivanja. Bolje od onih koji nam žele odrediti kanone po kojima ćemo živjeti. Sutra ćemo reći da nas ima koji dugačije mislimo, da nas ima koji se ne bojimo, da ima nas koji smatramo da su državni dužnosnici i državna uprava naši zaposlenici. Koje ćemo otpustiti jer ne rade dobro.

Upravo zato, neka je savjest Borisa Jokića potpuno mirna. Napravio je časno i u najboljoj vjeri ono za što je i preuzeo obavezu. Možemo li tražiti više?