Drvo

Nem sam stajao ko drvo u šumi,
znadoh srž tvari nevidnih i stranih;
o Dafni i o lovorovoj grani,
posedujući o bozima svest
što u pustoši izrasta ko brest.
To beše pre no zamoljeni bozi
uneli su, da doprinesu slozi,
srce u srce njihovoga doma,
moćni da tvore i takva čudesa;
još bejah drvo u šumama starim
al mnoštvo novih shvatio sam stvari,
koje sam do tad držao za glupost.