PRIJEDLOG NOVOG HRVATSKOG GRBA

1. a. ng

Piše: Romano Bolković

Vidim da se Dejan Krsic danima muči kako ilustrirati hrvatsku stvarnost, štoviše, kako alegorizirati njenu zbilju. Da mu pomognem:

Sjetio sam se jednog svog eseja koji je počinja ovako:

Roditelji imaju jednu značajnu prednost pred osobama bez djece: u zrelim godinama obnavljaju pučkoškolsko znanje. Usuđujem se zato pretpostaviti da je većina stanovništva naše neuke zemlje familijarna sa satiričnim komentarom Kekuleove vizije strukture benzena, koja je parodično objašnjavala značajnu ulogu majmuna u službi znanosti. Publicirana 1886. u suplementarnom izdanju Žurnalu Njemačkog društva kemičara (Berichte der Deutschen Chemischen Gesellschaft) ta je strukura u popularnoj predodžbi nadomjestila onu izvornu, Kekuleovu pompoznu podvalu s ourobourosom*, zmijom koja grize vlastiti rep. I kako bi netko duhovit s ovdašnjih međumrežnih foruma rekao, zamislite sad da se ti majmuni jednom rukom drže za susjedov rep, a drugom za jaja, i dobit ćete sliku korupcijskih veza onih koji se navodno bore protiv korupcije. Ta arhetipska slika, mitskosimboličnih šest majmuna koji jedan drugoga drže za jaja, trebala bi kao nekoć klasje jugoslavenski, uokviriti današnji hrvatski grb.
________________

* Kekule je 1865. godine u Biltenu belgijske Kraljevske akademije benzen nacrtao kao šesterokut, ali nije znao kako označiti dvostruke veze. Mučen različitim pretpostavkama o strukturi benzena, godinu dana kasnije u Gentu je sanjao jedan od najznamenitijih snova u povijesti znanosti.
“Sjedio sam za stolom pišući Udžbenik, ali mi nije išlo; u duho sam bio uz nešto drugo. Okrenuo sam naslonjač prema kaminu i utonuo u lagan san. Opet su mi atomi poskakivali pred očima. Manje skupine skromno su se držale pozadine. Moje duhovno oko, već izoštreno sličnim viđenjima, razlikovalo je sada veće skupine svakojakih oblika. Dugački nizovi, manje ili više stisnuti; sve je bilo u pokretu zmijoliko se savijajući i okrečući.
I gle, što je to?
Jedna od zmija uhvatila se za rep i vrtjela se podrugljivo pred mojim očima.
Probudih se kao gromom ošinut; i ovaj put proveo sam ostatak noći radeći na posljedicama hipoteze”
Tu priču, iznesenu 1890. na “Benzolskoj svečanosti” u Berlinu, zaključio je riječima:
“Učimo se sanjati, moja gospodo! Tako ćemo vjerojatno naći istinu, ali čuvajmo se objave naših snova prije nego ih provjerimo budnim razumom.”