Piše: Božica Jelušić
Okey, sada ćemo lijepo vidjeti “pošto su kožice na pazaru”.Zavlačite i razvlačite koliko vas je volja, izbore izbjeći nećete. Lažite zdušno o svojoj nedužnosti, vadite se iz blata, recite da je sve vaše “istrgnuto iz konteksta” (o čijem značenju nemate pojma). Mašite zaslugama i dijagnozama, dok još traju vaših pet minuta, a potom u ropotarnicu. Sve će vam to vaši vrli povjesničari usustaviti i prelakirati, pa idete izravno u udžbenike, kao Neshvaćeni Domovinski Heroji (NDH).
Namučili ste nas svojski, razočarali, ponizili, obeshrabrili. Kažu, međutim, da čovjek mora doći do zida i osjetiti dno, da bi dobio impuls “izranjanja”, odbacivanja i skoka uvis. Dakle, možda trebamo zahvaliti vašoj revnosti u srozavanju, vašim ušima zalivenim voskom, neosjetljivosti na opomene i kritiku, gubitku osjećaja za realnost, preziru prema boljima od vas, što ste nas tako brzo do zida i do dna doveli.
Idemo sada oplijeviti vrt, napisati pjesmu, ispeći pogaču, igrati se s djecom, razgovarati s dragima. Idemo živjeti jedan normalan, skrovit život bez nebuloza i potresa, kojima ste nas izložili. A vi gledajte kamo ćete i s kim, ako mislite da netko stoji i hoda iza vas.
Daleko vam lepa kuća, pravo da vam kažem.
