Pokaži kako učiš, kako ti krila rastu,
Ne čuči u ormaru, gdje moljci spavaju tusti.
Budi leptir što traži tišinu baršunastu,
I ispod svakog jarma ti se samoraspusti.

Sigurno znaš što nisi i ne možeš biti.
Sagni se i pokupi s puta kamen odbačen.
Ne kaži drugom da je to metal plemeniti,
Da je u rudarskom oknu život bio potraćen.

Iskusi kako je život pun običnosti blage:
Večernji sat uz prozor, dok piješ vrući kakao.
Kako je lako svijetom hoditi s malo prtljage,
Znajuć da nikom nisi na srce kao na žulj stao.

(20. lipnja 2016., Flora Green)