jebi ga, prošlo je to
al ipak neka struja prođe
i vidim neke djevojke
se smiješe na tim slikama
moje prve ljubavi koje me grle,

i neki parkovi su tu –
parkovi i klupice kojih danas
više nema,
a boce od piva na tim slikama
izgledaju zastarjelo
ali mi ih držimo poput trofeja
i radimo grimase
u poderanim trapericama.

tada smo još bili mladi
i pivo je imalo veličanstven okus

dok smo cugali na Štrosu
ili dok smo cugali u Omladinskom
ili dok smo cugali bilo gdje:
pivo je za nas
imalo veličanstveni okus.

znam, prošlo je sve to
znam to

dok gledam današnje klince
koji ne znaju što bi sa sobom
razapeta djeca
razjebana
od skupih mobitela
i od loše prehrane
dilema je: biti ili ne biti,

izgubili su sebe
već u samome startu.

ali, imam dojam
dok gledam te stare fotografije
da smo mi nekad
ipak vjerovali u nešto
i mržnje gotovo da nije bilo
samo nesvjestica u glavi
od prvih cigareta
i nesvjestica
i uzbuđenje
od prvih poljubaca.

na svakoh fotografiji osmijeh
i neko drago lice
danas gotovo zaboravljeno
od vremena
i neuspjeha,

ubila nas je budućnost
za koju smo vjerovali da će biti bolja.

sada,
dok gledam sve ta stare slike
znam da ništa nije moglo biti bolje
od toga vremena kada smo išli van
samo da bismo pili pivu u parku

i to je pivo tada, sjećam se
za nas imalo veličanstveni okus.