Na ovaj dan 1941. godine u vili Vladislava Ribnikara na Dedinju u Beogradu, politbiro CK KPJ na čelu sa generalnim sekretarom KPJ Josipom Brozom Titom, donio je odluku o dizanju općenarodnog ustanka protiv nacifašističkog okupatora i domaćih slugu.

Odlučeno je da, dotadašnji oblici pružanja otpora okupatoru i kvislinškim režimima u vidu sabotaža, diverzija i manjih oružanih akcija, prerastu u općenarodni oružani ustanak, da partizanski način vođenja borbe postane osnovni oblik borbe, da formirane udarne grupe budu jezgra Narodnooslobodilačkim partizanskim odredima ( NOPO ), da se odmah otpočne sa širim organiziranim oružanim akcijama, da se u NOPO postave politički komesari kao predstavnici komunističke partije i naroda, da se u pojedine krajeve upute članovi CK KPJ sa izvanrednim ovlešćenjima u vezi organizacije ustanka, da se formira Glavni štab NOP odreda Jugoslavije i da se narodima Jugoslavije uputi Proglas sa pozivom na opći ustanak i otpor, koji je CK KPJ objavio 12. srpnja 1941.

Proglas je započeo riječima: ” Narodi Jugoslavije – Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci, Makedonci i drugi! .. vi ste pobijeđeni u ratu, ali niste pokoreni. Slavne tradicije za pravdu i slobodu vaših djedova ne smiju biti zaboravljene. Sada je vrijeme da pokažete da ste dostojni potomci svojih predaka. Sada je vrijeme, sada je kucnuočas da se dignete svi kao jedan u boj protiv okupatora i njihovih domaćih slugu, krvnika naših naroda. …”

I narod se odazvao i započela je organizirana antifašistička i narodnooslobodilačka borba pod parolom bratstva i jedinstva, ravnopravnosti i uvažavanja, čiji ste vi sudionici.

Buknuo je ustanak već 7.srpnja Žikica Jovanović Španac u Beloj Crkvi kod Valjeva, 13. srpnja masovni ustanak u Crnoj Gori, 22. srpnja u Sloveniji 27. srpnja u Hrvatskoj i BiH i 11.listopda. u Makedoniji.

Dan borca je postao državnim praznikom FNRJ proglašenjem 26. travnja 1956. i obilježavao se do raspada SFRJ, odnosno u Hrvatskoj do 1990., a u Srbiji do 2001. godine. Kao Dan utanka u Hrvatskoj se od 1945.pa sve do 1990. godine se slavio 27.srpanj, nakog čega je ustanovljen

22. lipanj Dan antifašističke borbe kao državni praznik, kao posljedica “demokratskih promjena” i uvođenja višestranačja i kapitalizma.

Kako poštujemo taj praznik antifašizma danas u Hrvatskoj ? Nažalost samo prigodničarski i virtualno da pokažemo svijetu da podržavamo civilizacijska i demokratska postignuća stvorena kroz antifašističku borbu u 2. svjetskom ratu na čijim temeljima počiva OUN i suvremena Europa. Ne govori se o tome da je od 1991. godine porušeno je preko 3.500 spomen obilježja NOB-a, spaljeno milione knjiga, uništeno mnogo umjetničkih djela, obespravljena je boračka populacija., a falsifica se taj dio naše i europske povijesti.I pored ustavnih temelja hrvatske državnosti u odlukama ZAVNOH-a, AVNOJ-a i Ustava NRH i SRH, te Saborske deklaracije o antifašizmu iz 2005. godine , odnos prema antifašizmu i tom dijelu povijesti je sve gori. Antifašizam i NOB su izbačeni iz udžbenika, iz škola i javnog života.

Nedopustivo je da vlasti u ime demokracije toleriraju profašistička i proustaška ponašanja i djelovanja, a antifašiste prozivaju za širenje govora mržnje, kao neprijatelje suverene Hrvatske države, zanemaruju(prešućuju) se žrtve fašističkog terora, a uzdižu se, izmišljaju i osuđuju svim sredstvima zločini partizana i komunista. Naširoko se govori i piše o 440 žrtava partizana i komunista u Jazovki, a pokolj više od 43.000 ljudi u Jadovnom se prešućuje, kao da ga nije bilo.

Na svim komemoracijama i obilježavanjima datuma iz NOB-a traži se da se govori da je Domovinski rat nastavak antifašističke borbe hrvatskog naroda i da se odaju počasti poginulim braniteljima i pijetet Domovinskom ratu , a da se istovremeno na svim obljetnicama obilježavanja događanja iz Domovinskog rata uopće ne spominje antifašistička NOB-a kao temelj hrvatske državnosti, a kamoli da se oda i počast borcima NOR-a i žrtvama fašističkog i ustaškog terora.

Zato smo mi u UABA JUG Zagreb odlučili da ubuduće, baš kao i mještani sela PARADIŽ u Istri, na svečan način obilježavamo i ovaj prijelomni događaj u antifašističkoj borbi i povijesti naših južnoslavenskih naroda i ostalih naroda Europe i svijeta.

Stjepan Šafran