Odgovor na pamflet Žarka Jovanovskog „Zašto ove godine nisam bio na državnom prvenstvu u slam poeziji (a vjerojatno neću biti ni sljedeće)?“

Natječaj je bio javno raspisan. Organizatori su kao za bilo kakav drugi natječaj unaprijed predočili svoje propozicije. Kome ne odgovara – nije se morao prijaviti. Što bi Jovanovski? Na silu postao prvak Hrvatske? Zamislite da redatelji organizatoru filmskog festivala postave svoje uvjete o tome kako treba festival izgledati, gdje i kada se treba održati, kako se trebaju filmovi bodovati te zabraniti organizatoru da sudjeluje u ocjenjivanju. 🙂

Najbolje da nam Jovanovski odmah kaže tko bi trebao biti prvak Hrvatske i da mi to prihvatimo, uštedimo novce i odemo ih zapiti u birtiju. 🙂

Ne znam o kakvom Jovanovski Državnom prvenstvu u slam poeziji govori, jer mi nismo organizirali nikakvo Državno prvenstvo u slam poeziji. Mi smo organizirali Državno prvenstvo HRVATSKE u slam poeziji. A pobjednik prvenstva putuje u Belgiju predstavljati HRVATSKU (a ne sebe kao individuu) novcem iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Sasvim je moguće da to nekome smeta.

Nas sedam-osam, veli Jovanovski, tražili smo od organizatora… Kojih to sedam-osam? Zašto nije naveo imena? Kojeg organizatora? Ja nikakve zahtjeve nisam dobio, ali ću sada na ove iz pamfleta odgovoriti.

Valja naglasiti da Europsko slam prvenstvo nije neformalno pjesničko druženje, nego ima stroge kriterije, a  pravila nastupa variraju od države do države i nisu svugdje ista. Da bi se sudjelovalo na europskom slam prvenstvu najprije je potrebno da uredno registrirana organizacija, koja može obavljati takve djelatnosti, unaprijed raspiše javni natječaj… Tu dakle, prema standardima Europske slam federacije, otpada mogućnost da se prijašnja kavanska druženja (prva dva prvenstva, kazao bi Jovanovski) uopće nazivaju državnim prvenstvima.  Prijavu za nastup u Belgiji potrebno je već poslati, dakle prvenstvo Hrvatske nije moglo čekati rujan. Organiziranje prvenstva u drugom gradu nije bilo moguće, jer nam  je Grad Zagreb značajan donator  koji u tom slučaju ne bi imao interesa.

Da je Jovanovski bilo što lijepo pitao – sve bi mu bilo detaljno objašnjeno. Mi smo uvjetovani. Ovo nije obično frendovsko slam natjecanje na kakvim je uobičavao sudjelovati. Po jednoj strani moramo poštivati uvjete koje pred nas postavi Europska slam federacija (svaka država postavi drukčije kriterije), po drugoj strani uvjetovani smo izvršiti obveze iz ugovora s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske i Gradom Zagrebom.  Na primjer, ja, vlastoručnim potpisom, svojim punim imenom i prezimenom jamčim Belgijancima za natjecatelja iz Hrvatske (to Estonci prošle godine nisu tražili). Jednako i organizacija koja ga šalje na prvenstvo (ne može tamo doći sam i reći: eto, ja sam prvak Hrvatske, kako su to namjeravali napraviti prije DADAnti intervencije ljudi s ambicijama ali bez sposobnosti). A Jovanovski bi da ja uopće ne sudjelujem u ocjenjivanju. Kao da nije dovoljno što sam se odrekao vlastitog sudjelovanja (kao i ostali članovi stručnog žirija, Mario Kovač i Zdenko Franjić). Nego što još? Da jamčim za bilo kakvu budalu koja svojom drogiranom pojavom na publiku ostavi najjači dojam.  Vjerojatno će se zbog jamstva morati raditi na novom modelu ocjenjivanja. Ne glede na kvalitetu slam izvedbe nije moguće baš za svakoga jamčiti da će poštivati protokol zemlje domaćina. Ne znam kako ćemo to riješiti. Za sad imamo sreće. Ali očekujte sljedeće godine strože propozicije.

Povrh svega – Jovanovski LAŽE! Zbog čega će snositi i pravnu odgovornost. Kakvi sukobi interesa, kakve budalaštine? Na prvenstvo se prema propozicijama mogao prijaviti bilo koji državljanin RH – i to je to. Aludirao je da je Željko Barišić pobijedio zato jer sam mu ja uredio jednu od knjiga, a prešutio je  da je Željko Barišić osvojio 59 od maksimalnih 60 bodova, dobio 5 desetki i 1 devetku te bio apsolutni pobjednik u odnosu na drugoplasiranog koji je dobio 3 desetke i 3 devetke. I da se primjenjivao model ocjenjivanja kojeg predlaže Jovanovski (ali tko je on da organizatoru bilo što predlaže), i da stručni žiri uopće nije glasovao – Barišić bi i tada bio prvak Hrvatske.

Jovanovski govori o pravilima organizatora u svijetu koja mu odgovaraju, ali ne i onima koja mu ne odgovaraju. Ne govori koliko su Belgijanci strogi u trajanju izvedbe. Natjecatelj je ograničen na 3 minute. Za samo 10 sekundi probijanja termina skida mu se pola boda, za još 10 sekundi još pola boda, a onda diskvalifikacija. A Jovanovski bi ČITAO svoje polusatne ode. Upozoreni smo i da je u Belgiji čitanje dopušteno, ali da moramo biti svjesni da će čitanje utjecati na glasove žirija (tu je sve kazano među redovima).

Za kraj: mi smo organizatori natjecanja PO POZIVU.  Imamo pravo pred natjecatelje postaviti bilo kakve propozicije. Ne postavljaju propozicije natjecatelji, nego organizator. Kome odgovara – dobrodošao je, kome ne odgovara – može se i bez njega.

A Jovanovskom smo nadam se pomogli da se uzdigne s margine. Sad kad je popljuvao sav naš volonterski rad za druge – ima bit da je dobar pjesnik. Možda ga netko sad i pročita. On je neshvaćen. Njega učiteljica mrzi. 🙂

predsjednik udruge DADAnti

Franko Bušić