kad me ostave samog, kopam po frižideru
i nalazim bocu bijelog vina – pinot bianco,
zemlja porijekla Italija: u dva ujutro
to je prava premija za tipa kao što sam ja.
kopam dalje i biram glazbu i izbor je odličan:
stavljam Chopina, čovjek je stvarno znao svirati
i to je razumljivo: uz onakvu ženu
nije mu ostajalo ništa drugo
nego da po cijele dane i noći svira klavir,
umjetnost je uvijek nastajala zbog patnje;
nije bilo televizije nije bilo novinara
nije bilo mobitela nije bilo radija
nije bilo ni turneja ni snimanja u studiju
samo svirka: po cijeli dan i noć
Frederic Chopin i njegov klavir
i njegova luda žena koja kuca na vrata,
umjetnost je uvijek nastajala zbog patnje.

palim 3 svijeće u čast moćnoj glazbi
i dobro se osjećam u tuđem stanu
dok pijem tuđe vino i to je razumljivo:
nema ljudi
nema svečane večere
nema ničega
nema ničega osim
rijetkog prometa tu na Pešćenici.

oči su mi vlažne od suza
Chopin je popio moje vino,
i ja ću sutra platiti račun:
neće me više zvati ovdje.