Slika..
– Bila si dole skoro tjedan dana?
– Aha
– Napunila baterije?
– Aha
– Kako Tejo?
– Najdobrije
– Kako ti?
Kvragu i pitanja. Kvragu i odgovori.
– Dobro
– Nešto ne pišeš. Od drugog mjeseca ništa.
– Nešto ne čitaš.. pisala ja
Ja zavrtim čašu s pivom, ona pogleda na mobitel. Pjena napravi malu krunu na stjenci čaše. Mobitel šuti.
– Kako si ti? – i povjerljivo se nagne preko stola prema meni.
– Dobro sam – ponovim uvjerljivo i nasmijem se.
Ustajem sa kauča da se maknem od lapa. Jebe me ovaj bijeli kvadrat. Kvadar. Šta god bio. Bijel i blješti.

Kupaona..
– Prazan ti je pogled. – kažem liku što me gleda.
Ne ti je pogled. Mi je pogled.
Jeftino ogledalo, ništa ne pokazuje kako treba. Usne se nešto utanjile. Sakrile. Pogled nije ni plav ni prav. Više onako: štajaturadim pogled. Bijelo čelo, kosa smotana u nekakve raščupane lokne. I vrat se istanjio i izdužio.
Svašta. Loše ogledalo.

Kuhinja..
Točno pet koraka do kuhinje. Upalim svjetlo a riža s kurkumom i dva koso položena štapića zjapi u mene iz zdjelice. Nisam od volje da me riža tako gleda i procjenjuje u ovo doba noći. Ma nisam nikad.. Dignem ručicu od vode i gledam kako se preljeva preko ruba prljave šalice od kave. Da je operem. Il ne. Ne.
Ne.

Kauč..
Opet pred blještavom bjelinom. Bode oči. Dal da zatvorim oči i malo se pravim da je baš dobro. Mogu ja to. Obično mogu. Sklupčam se, uvalim se kao u naručje, pokrijem nečim, bilo čim, uho i odplutam. Nije da odem na Havaje. Ni na Karibe. Odem tu i tamo na drugi kraj grada. Ponekad u drugi grad. U sasvim drugi kraj nečega il ničega pa onda premotavam riječi ko staru vunu. Da izgleda ko sasvim novo klupko. I ispletem od njih skroz novo pletivo. Drugih boja. Veselije. Toplije. Prozračnije. Al ne noćas. Noćas je vunica zapetljana i pomršena. Sedam koraka do spavaće sobe.

Krevet..
Rastepem se po cijelom krevetu. Ruke razbacane iznad glave. Noge negdje u mraku. Navale misli. Riječi. Slike. Mirisi. Zvukovi. Ponovno scena od danas popodne.
– Bila si dole skoro tjedan dana?
– Aha
– Napunila baterije?
– Aha
– Kako Tejo?
– Najdobrije
– Kako ti?
Kvragu i pitanja. Kvragu i odgovori.
– Dobro
– Nešto ne pišeš. Od drugog mjeseca ništa.
– Nešto ne čitaš.. pisala ja
Ja zavrtim čašu s pivom, ona pogleda na mobitel. Pjena napravi malu krunu po stjenci čaše. Mobitel šuti.
– Kako si ti? – i povjerljivo se nagne preko stola prema meni.
– Dobro sam – ponovim uvjerljivo i nasmijem se.

Lagala sam.