Lako je kada…
Lako je kada te dotakne strah,
Sve se samo skameni.
Serviranu na pladnju dok ledi se dah,
I zadnju kap života pružiš stijeni!
Lako je i kada te dotakne tuga!
Naplata čarobnog kruga…
Jer: -Koliko je za čist račun dovoljno bola?
-Da li je duša satkana od duga?
Lako je i kada te dotakne nada.
Baciš na vagu! Da li udahnuti dašak sreće?
Danas na krivo kocka pada,
Nećeš se igrati ovo veće.
Lako je i kada te dotakne sjeta.
Tumaraš hodnicima sjećanja.
Dok unutarnju buku skriva dobra fasada
Serviraš svima vizualnu splačinu s ilustracijama!
Lako je i kada te dotakne želja!
Probaš malo, ostalo pometeš pod tepih,
Tamo gdje inače stoji fotelja,
Pa kreneš na slijedeći stih.
Teško je kada dotakne samoća
Njene hladne čeljusti opako prijete
Vrištiš iz dubine bića…
Shvaćaš patetičnost sjete
Ta samoća je tvoja,
Nju … poznaješ dobro.
