BRESTOVAC

Povratak je uvijek blagi potres mozga. Potrebno je umiriti se nekom dobrom ljubavnom pričom, sugestivnim, hinotičnim prizorima. Tako sam poslijepodne, iako još umorna od krasota Italije, pošla umiriti oči na nekoj prekrasnoj ruševini. Izbor je bio sljemensko ljubavno gnijezdo Dežmana i plemenite Šram, sanatorij Brestovac. Dvorac čuda tadašnjih plućnih bolesnika, mjesto koje je bilo mali grad za sebe; uskašljani su pacijenti imali svoju knjižnicu, kino- dvoranu, pekaru, farmu. Osim brojnih ljubavi, u svojoj je dramatičoj povijesti bio, za vrijeme drugog svjetskog rata, i mjesto zločina. Danas je to dostojanstveno zdanje dobilo staračke pjege, ali u dječjim bojama i u skladu s ovim vremenom: tek je istrula, išarana kulisa za rat bojicama, paintball.