Piše: Vesna Nikolić

Utvrđena je činjenica da su tek popovi glagoljaši, kojih je bilo u hrvatskim stranama već krajem IX. stoljeća, uspjeli da učvrste u širokim narodnim slojevima ranije početke kristijanizacije, koja je u te strane došla s mačem frankovačkog osva-jača, uvelike posredstvom akvilejske patrijaršije. Misli glagoljaša, bile su i misli Ćirila i Metodija »da vjera ima proniknuti svekolike odnose domaćeg i javnog života, da ona ima biti temeljem i promicateljem narodne prosvjete, da se ima brinuti ne samo za crkveno uređenje povjernoga naroda nego i za njegovu obrazovanost pomoću mate-rinskog jezika.« (Franjo Rački). Naravno, ove misli bile su strane popovima — latina-šima koji su u glagoljašima i u penetraciji glagolizma gledali ne samo svoje ideološke protivnike nego i ekonomske suparnike. I upravo, prvi sukob između biskupa iz Nina i nadbiskupa u Splitu jednako je na ideološkoj kao i na ekonomsko-političkoj osnovi. Pitanje jurisdikcije splitske crkve nad ninskom dijecezom daje zato obilje potvrda. O tom sporu rješavali su splitski koncili još prije hiljadu i više godina, 925.-928. godine.

Papa Ivan X. piše »svome sinu i kralju Hrvata« — Tomislavu: »Ta koji da se odabrani sin svete rimske crkve kao što si ti, naslađuje kad se služba božja obavlja barbarskim ili slavenskim jezikom i opominjemo te da u svemu slušaš naše legate, biskupe Ivana i Lava i da im sve vjeruješ«. Kralj Tomislav je rimskim legatima uistinu sve povjerovao i u svemu ih poslušao, ma da su zaključci na splitskom saboru bili takvi koji su sred srca pogađali glagoljaški pokret. Među tim zaključcima ovdje su važni X. i XI. »Nijedan biskup naše biskupije t.j. splitske ne smije da promiče jezik slavenski; mogu ga upotrebljavati samo popovi nižih redova i monasi. No ni u jednoj crkvi ne smije se dozvoliti i u njemu čitati misu (liturgija), osim ako bi nastala nestašica svećenika, ali i to dozvolom pape. XI. Biskup Hrvata u Ninu ima da bude, kao što i svi ostali biskupi, podređen splitskoj crkvi«.

Na žalbe biskupa Grgura iz Nina, koje je on uputio u Rim, drugi crkveni sabor očigledno po instrukcijama iz Rima 928. ukinuo je ninsku biskupiju. Rim je prema savjetu tog sabora t.j. najvećim dijelom latinaša, potvrdio tu odluku. Tadašnji latinski Split pobijedio je Grgura iz Nina i glagoljaše, jer uz njih nije stajao njihov kralj, pošto je on »u svemu poslušao legate svetog oca«.

Tako je to bilo i u XI. stoljeću, poslije četrnaest decenija, kad se i opet na neprijateljski način rješavala sudbina glagolizma. Taj se upornošću i neposlušnošću glagoljaša, unatoč zabranama iz Rima, održavao i sigurno spasavao narodnu dušu od tuđinske latinizacije i romanizacije. Katolički svećenik, Dalmatinac i historičar don Lovro Katić pišući 1925. o hrvatskoj politici za narodnih vladara, (dok još nije pao pod utjecaj klerofašista) priznao je kao što su to već ranije podvukli i drugi historičari nesvećenici i neklerikalci da su »hrvatski kraljevi u tom pitanju popuštali Latinima da ih bolje drže uza se i nisu se protivili papi, koji je po naputku Latina za to doba uništavao glagoljicu. Baš najjači naši kraljevi koji drže u svojoj vlasti dalmatinske gradove, Tomislav i Petar Krešimir IV. prisustvuju u Splitu saborima, koji zabranjuju glagoljicu, a ni riječju oni kao vladari, ne kušaju braniti popove glagoljaše.«