Piše: Tonka Alujević
Bilo je to prije rata. Bivši mi je muž ima nekoga posla gori pa smo u živili u Interkontiju u Beogradu neko duže vrime. Meni je bilo malo dosadno i on mi je bija dosadan pa san sidila i crtala modele, vešte u kojima san se zamišljala u društvu nekoga drugoga imaginarnoga muškarca. Vidija te crteže moj prijatej Dragoljub Golubović poznati novinar kojega su zvali po francuski Pižon i čije su kulturne veze sa Parizon bile jake. Pita me jel iman još tih skica. Nisan imala ali san mu ih obećala napravit. I tako…posli par dana donila ja njemu kazat jedno desetak modela.
-Veoma mi se dopada da znaš. A bi li ti volela da napravimo modnu reviju?
-Bi!
Po mene, koja nisan pratila modu i koja nisan znala nit jedan modni termin doša je auton jedan Joca i jedna modna kreatorica i mi smo zapalili put Trsta. Veze ja neman koliko mi robe triba po vešti, izgubila se po onome Emporiju, dopizdilo mi, gospođa se trudila oko mene i mi smo kupili šta je tribalo. Za niti desetak dan sve je bilo sašiveno. Za ekskluzivnu reviju unikatnih haljina i kompleta za večernje izlaske i koktele. Revija će bit u Interkontiju i doćedu ambasadori i diplomati sa ženama. I presjednik Evropske ekonomske zajednice za koju nisan ni znala da postoji. Pojavila se slavna glumica Vera Čukić, pa operna diva Jadranka Jovanović, dosta umjetnika, a reviju otvara čudo od diteta na violini, mali Stefan Milenković. Koji se prije revije sa braton po hotelu igra na vatalo.
Sve je bilo savršeno. Konferansa se vodila i na francuskome. Onda je voditelj reka:
-A to šta su ovi modeli puni sunca i svetlosti to je zato jer kreatorka dolazi sa lepog ostrva Hvara…
Meni srce ovoliko. Samo san se poklonila i riči nisan rekla.
Nije prošlo puno zove me njegova ekselencija taljanski ambasador. On i njegova supruga tili bi ponovit reviju u zgradi taljanskoga veleposlanstva. Moj bivši je već bija slip od ljubomore i nije mi tija dat auto, niti me tija vozit nego san sve potrpala u borše, tako se vozila javnin prevozon i ka sirotica koja prodaje perje zaklapala na vrata ambasade. A ona sva roba žgicana. Ali dobro, i to je uspilo.
Za par dan zovu ovi iz Nediljnoga popodneva. Da in buden gošća. Prije mene je nastupala Doris Dragović. Moja vešta je bila pinkicu malo otvorenija, neš ti, ništa vulgarno. A on popizdija:
-Neš ti sise ciloj Jugoslaviji kaživat!
Izađen ja prid kamere, ne znan di ću gledat. A ona voditeljica sa nogama od dva metra naumila vodit znanstveni razgovor o modi s menon.
-Gospođo Alujević imali ste nekoliko vrlo uspešnih modnih revija u poslednje vreme. Što vi savetujete ženama za predstojeću sezonu proleće-leto?
Ušla ja u se. Gledan malo livo, malo desno, malo u pod.
-Šta ja savjetujen? Šta…Jeste me pitali šta ja savjetujen?
-Da da..
-Ja savjetujen…ja ne savjetujen. Neka svak nosi šta oće!
I onda počne rat. Usere mi karijeru ka šta samo rat i pokoji muškarac zna sve usrat. Ali eto samo san tila reć da ja na Peristilu onu večer nisan bila slučajno…
Ova muzika je pratila moju reviju. Sjajan spoj tanga i flamenca EL CIGALA:
‘Qué importa si después
me ven llorar un día,
si acaso me preguntan
diré que te quiero mucho todavía.’
