Piše: Blažo Davidović
Debeli, istetovirani Poljak lijeno je upalio Harley – Davidson, a iza njega se tiskala Poljakinja kose skupljene u konjski rep. Vozač bira muziku, te mašine imaju sve i opremljenije su od limuzine. Konjski rep grakne: Let it be! Debeli opauči po Bitlsima i zavrne iza samoposluge, pa uzbrdo.
Podizač zastave slobodne, samostalne, suverene, nezavisne i međunarodno priznate Crne Gore gazi sigurno, korak mu je ponosan, odvažan, fingirajući hoću-neću situaciju i prelazi iz Gornje u Donju ulicu, tu sretne Javljača privremeno pokidane zastave slobodne, samostalne, suverene, nezavisne i međunarodno priznate Crne Gore.
Zajedno se odgegaju do porta. Podizač pogleda u pučinu i pljune u more:
– Ni R od ribe, ni S od sezone.
Javljač odšuti i ponudi Podizača cigaretom.
– Marlboro, ha? Ima se, može se…
– Sad bi ovi iz opozicije rekli da nam je to DPS platio.
– Da nam živi drug Tito i narodna milicija! – cereći se drekne Podizač.
– Da nam živi Milo i crnogorska policija! – ispravi Javljač.
Drhtavica neka, lagana mučnina, prašina i beton, neke slike iz sedamdeset i neke kucaju, udaraju po mozgu, idem iza Podizača i Javljača i sve mislim kako postati Spuštač zastave. Slobodne, samostalne, suverene, nezavisne i međunarodno priznate Crne Gore.
Nitko je ne bi spuštao kao ja.
Elegantno, graciozno, ponosno, drčno, drsko i bezobrazno malčice, nevino i sa suzama u očima, direktno ispod mjeseca, ispod duge i oblaka, odmah poviše mora i jata skuša, spustio bih je na sigurno, neka spava… Neka spava i odmori malo.
radio gornji grad 
