Piše: Blažo Davidović
U velikom sam čudu: ovako impresivna država sa respektabilnim brojem vizionara, državnika, gurua i super-patriota nema posebno groblje za svoje velikane. Ili oni ne umiru nikad, ili se netko marksistički indoktriniran sjetio da Crna Gora bude država bez ekskluziviteta na grobljima. Pogledajte samo braću Hrvate, taj Mirogoj ima neku aleju zaslužnih, tu se hoda tiho, sitnim koracima, pogrbljeno, šutiš i pokorno spuštaš glavu. Ima i neka aleja branitelja, ima aleja, samo im rokaš imena. I Beograd ima aleju velikana. Podgorica nema. Ovdašnji velikani još uvijek su živi.
Nitko nije umro.
Žive za popizdit dugo.
Čak su i zdravi, crveni u licu, a svaki danom ti velikani su sve veći.
Toliko su ti velikani veliki, da bi neka hipotetička aleja trebala glasiti: Aleja Aleje Aleje Velikih Veličina od najvećih Velikana.
Jer ako si negdje velik u svom ništavilu, onda je to Crna Gora.
Doduše, moglo bi se formirati i groblje posebno za poslušne.
Aleja Poslušnih.
Jer, ruku na srce, nije lako biti poslušan. Jedno triest i šest godina slušati gadarije i gluposti od idiota i zločinaca i pri tome biti poslušan, nije lako, jel da?
I red je da takvi ljudi budu sahranjeni u Aleji Poslušnih.
Tik uz Aleju Velikana.
