Referendum i jatagan – O danu Republike Srpske

1-a-dan-rs

Piše: Denis Kuljiš

Veliku uzbunu u Bosni izazvalo je raspisivanje referenduma o Danu Republike Srpske (inače, dosta bizarna gramatička konstrukcija pojma, kao što je Vargas Llosa govorio za Ameriku – United States od What? Kao da su sami u Americi… Dakle, Republika Srpska Što?)

Ustavni sud BiH zabranio je referendum jer, biva, ugrožava nesrpske građane rečene Republike. A riječ je o danu kad su se zastupnici u Skupštini SR BiH, napustivši Sarajevo, okupili u Banja Luci i nastavili s radom kao autonomna, suverena skupština. Oni i njihova Republika priznati su kao entitet dejtonske BiH. Nesporno je, dakle, da legalno postoje, a zna se i od kada.

Sad dolazi zanimljiv dio – na portalu Poskok.infor moga prijatelja Zirduma iz Posušja (to je najjači informativni medij Hrvata u Bosni) provedena je anketa i 68% ljudi (pretežno Hrvata, pretpostavljam) reklo je da referendum pozdravljaju jer je u interesu demokratizacije BiH, 15% reklo je da ga osuđuje jer je prijetnja, a ostali su neutralni.

Inače, do sad se kao Dan Republike slavilo Sretenje, dan kad su se srpski lideri (da ne kažem poglavice) okupili uoči Prvog srpskog ustanka 1805. u jednom selu blizu Aranđelovca, udaljenom 402 kilometra džadom preko Beograda od Banja Luke. Dogovorili su se da zakovrnu vratove turskim dahijama, janjičarskim odobašama. No, ti su ih kabadahije pretekli pa priredili famozni ”sječu knezova”.

Čini mi se da je okupljanje parlamentarnih zastupnika prikladniji svečani trenutak od okupljanja lokalnih delija i harambaša u nekoj jarugi, ali nije do mene da o tome sudim, nego samo kažem da me nije briga ni ako se Bosna otuđi od Hercegovine pa počne mjeriti vrijeme u godinama Hidžere. Ako im se to bude isplatilo zbog Kuvajćana koji masivno investiraju u Sarajevo – aferim! Ja mogu živjeti s njihovim kulturnim razlikama, a mogli bi se i oni naučiti takvoj toleranciji.

Budući da su se raskusurali po paradržavama i kantonalnim bantustanima, najbolje bi bilo da dogovore zajednički okvir i nastave svaki po svome. Dok ne stignu u Europu prethodno se učlanivši u NATO.

U boj u boj, jatagan iz toka, braćo!