POSLJEDNJE PISMO MAJCI U VORONEŽ
odlučio sam preživjeti današnji dan
usprkos
gubitku većeg dijela staljingrada
ne brini majko
povukli smo sve naše tvornice iza urala
sestra je prekjučer pisala
snašla se dobro u permu
radi u tvornici tenkova
kaže da jedu svaki dan čak dva puta
dani su ovdje sve hladniji ali nas grije mitraljeska vatra
naše prve linije
grad je u plamenu
o da vidiš kako rasplesano gore naši gradovi
tu vrag igra svoje posljednje kolo
nitko oko mene više ne zna gdje je posađeno drvo života
nitko oko mene više nema imena
zovemo se po brojevima
imena svih nas sada su ista
svi se zovemo nula
jučer mi je poginuo najbolji prijatelj
znaš
iskrvario na rukama
nisam mogao plakati
nemamo dovoljno municije za žive ni suza za mrtve
ja sam odlučio poginuti sutra
danas nije bio dobar dan za umiranje
ne brini majko
danas još želim živjeti
(28.9.1942.)
