Piše: Eduard Pranger
Rodila se u malom sibirskom selu pored Omska 1904. Vele da je bila vrlo lijepa, plaha, ali neobrazovana i bojažljivu seljančica. Zaljubila se s trinaest, udala s četrnaest, a sina, koji je od četvero djece jedini preživio, rodila je s dvadeset godina. Voljela je svojeg muža i vjerno ga pratila sve dok nije završio na robiji osuđen na šest godina. Onda ga je ostavila i vratila se u rodnu Rusiju. Pelagija Denisova Belousova – Polka kako su je od milja zvali najvjerojatnije može zahvaliti svojoj prvoj ljubavi, Josipu Brozu, za osudu tadašnjeg staljinističkog režima na dugogodišnje progonstvo, a on njoj na posebnoj ljubavi prema boršću, jednom od najpopularnijih tradicionalnih jela svih klasa tadašnjeg Sovjetskog Saveza (izvorno ukrajinskog). Iako u stara vremena krumpir, rajčica i kiselina (limun, ocat) kao sastojci u to jelo nisu išli, ja sam ga spremio na današnji, bogatiji i nešto moderniji način:
SASTOJCI
• ½ kg mesa (svinjetina, govedina, junetina) na kosti (može i piletina)
• 2-3 srednje cikle
• 300 g svježeg kupusa
• ½ kg krumpira
• 2 mrkve
• 2-3 grančice kopra
• 1 veća glavica crvenog luka
• ½ kg očišćene zrele rajčice (može i pelat)
• 2 VŽ koncentrata rajčice
• 4-5 režnjeva češnjaka
• 50 g djevičanske svinjske masti
• 2 VŽ brašna (glatko)
• 1 VŽ šećera
• 1 limun (sok) ili ocat 2-3 VŽ
• Sol, papar
• 3-4 l vode
PRIPREMA
U veći lonac sam stavio kuhati meso (junetinu) da bi dobio temeljac. Za to vrijeme naribao sam ciklu i zelje, narezao luk i češnjak što sitnije, mrkvu na kružiće, rajčicu na kockice i usitnio kopar. Krumpir sam ogulio. Tajna boršća je u tome što se sastojci, svaki za sebe, posebno i sukcesivno prže na masti. Tako sam i ja u tavici sa strane popržio luk i zelje pa ubacio u lonac s temeljcem. Zatim: kratko prženje ostatka tanko narezane junetine i piletine – pa u lonac, mrkva sa žlicom šećera i sokom limuna – pa u lonac, popržena ribana cikla – pa u lonac te na kraju svi preostali sastojci (rajčica sjeckana i koncentrat, češnjak, kopar i preostali sok limuna). Sve to zajedno se kuhalo dobrih sat i po na laganoj vatri uz dodavanje vode, a pred kraj sam dodao krumpir narezan na veće kocke i brašno umućeno u vodi da se sve malo zagusti.
Servirao sam u dublje zdjelice s po dvije žlice kiselog vrhnja (i kopra u njemu) koje je jelu dalo poseban šmek. Isprva, začudilo me što je moje žensko djetešce koje ne voli povrće na sva usta nahvalilo jelo i oblizalo zdjelicu, no onda sam se dosjetio – ako je Tito bio oduševljen.
radio gornji grad 
