Doris Pandžić: Triptih samoće

11825916_10204520742209690_4243411457549455855_n

Triptih samoće

I.

Kako živiš svoj život?

Što radiš kada nisi sam?

Jesi li stvorio jednu sobicu u svojoj glavi

u kojoj sjediš u tišini usred buke?

Ja jesam.

Tamo pijem sama i pušim

dok se dim

upija u korice knjiga.

I mrzim Houellebequa

jer volim psovati,

a on to može bolje od mene.

Narcis je razbio sva ogledala u sobi

jer mu se gadio vlastiti ego.

Spasio je svijet

nakon što se posrao na samoga sebe.

II.

Tamo gdje je Mjesec uvijek pun,

noći pune svjetla,

psi trče kao zvijeri

od zida do zida

i ostavljaju zemlju

na čistim jastucima

nakon što sa smiješkom

pregrizu grlo vlasnicima.

III.

Svijet je zaustavljena, treperava slika

s izumrlog video-rekordera,

dinosaura idiličnog užasa

ukrašenog voditeljskim smiješkom

dok najavljuje apokalipsu

i ljubazno moli:

„Danas ostanite u svojim kućama.“

Bila je razočarana što je nitko neće naći

prerezanih žila

dok ponavljajući svira

Beethovenova „Oda radosti“.