Piše: Predrag Finci

Htio sam večeras napisati tekst u obranu poezije, pa odustao. Neću prizivati u pomoć Shelleya, ništa od njega, ni za života nije mnogo mogao, a i žena mu ispade bolji pisac. Uostalom, zašto bih branio poeziju? Istini za volju, i ne napadaju je, samo ignoriraju i preziru. Kako i ne bi kada niti čemu služi, niti kome treba. Ili možda, ipak. Svi stihovi, od prvog do posljednjeg, odavno prezreni, stoje u redu, zabrinuti. Opet će ih dotući i pokopati, one koji uteknu zabraniti, zaboraviti i iz pristojnog razgovora protjerati, a onda oni, noću, uz pomoć sumnjivih individua, kao duhovi krenu na sve strane, jedni šapuću, drugi galame, treći potonu u sebe, ništa im ne mogu udruženi policajci, poslovima i dnevnim brigama zauzeti, odavno usnuli građani, gradska čistoća i mrzovoljni konobari. Ne zanima pjesnike ni publika ni kritika. Znaju: ne treba se udvarati, svejedno je što će napisati, jednima valja, drugima nimalo, trećima još manje. Kazuju svoje, pa što bude. Pjesma je za onoga koji će je usvojiti. Kazuju pjesnici o ljubavi, o Bogu, o nesreći, o tajni, o danu i onome što je iza dana, kazuju o svemu što se može reći, kazuju i o onome što se ne može ni iskazati ni pokazati, a eno, naznačeno u pjesmi i slutnji postoji. Zato ih se sabrani i ozbiljni trezvenjaci boje, mogli bi ih uznemiriti dosadni i nepotrebni, zrakom koji udišu opijeni pisci, samo bijedu i nesreću donose, oni i njihova poezija, besposlica jedna. A oni, vidite li vi to, nikako ne posustaju, otkuda im samo snaga, mora da tu nešto ima, čim im ni tolika zlovolja, ignorancija i prezir ništa ne mogu. Mora da netko iza te poezije stoji, ne bi ona mogla tek tako, sve po svom, sila je to neka, pritajila se, ali je izgleda svuda ima, uzalud je more glađu, žeđu, opet se raspjeva, kako joj je samo do toga? Neću ni ja braniti poeziju, zna ona to sama, a zna, kada je dobra, samu sebe uspostaviti i svojom ljepotom od svake nevolje zaštititi. A i kasno je da je branim, već je ona, bezobraznica, svojim putem, noću, u svijet izmakla, nekog svog, negdje, pored rijeke ili u predgrađu, našla. Sveta skitnica, zaštitnica i glas ranjivih duša.