Ne znam sasvim zašto se desilo, ali se desilo. Ne znam potpuno ni kako, ali je bilo tako. Rat je bio prije nego što se rodih. Onda poslije, opet, sjećam se. Naši se životi dogodiše u međuvremenu. U međuvremenu je bio mir. Mi bili. Bili između dva rata. Mislili: bit će zauvijek ovako, a opet bilo onako. Tamo odakle sam samo je rat stvarnost. Sve drugo je privid, ponekad lijep. Tako mislim kada sam loše volje. Kada sam dobre, mislim: šteta, bila je to sretna zemlja, puno je toga stvoreno, sramota što su kasnije mnogi sve dobro, i ljude i djela, zabravili, žalosno je što samo loše spominju i pamte. Ne mogu sa sigurnošću reći griješim li kada mislim o nuždi rata, ili kada se prisjetim sreće mira. Najbolje neka svatko kaže za sebe kako mu je bilo prije, a kako poslije. Neka kaže, neka, ako može, dokaže ili barem opiše kada mu je bilo gore, pa će reći što je i kako je, a i gdje je.