Piše: Alojz Majetić

Ne sjećam se što sam tada tumačio čovjeku nasuprot. Stojim ispred višemetarskog platna neumorne Nives Kavurić Kurtović. Nije mogla doći na izložbu ali nije mogla ni prestati sa slikanjem. Smrt ju je zaustavila. Nives je slikarica od rođenja, kao što su neki poete nascitur. Upoznali smo se u pradoba kad sam bio jedan od urednika u tada novopokrenutom „Paradoksu“, mjesečniku za humor i satiru. Nives je od svojih početaka do neki dan sintetizirale mračnu stranu svijeta s ironičkom distanciranošću. Svi imamo dva oka ali gledamo kroz spojene posude percepcije. Nives je imala jedno oko kiklopsko, ali drugo s rafiniranim filtrima intelektualke. Među umjetnicima malo je takvih. Od jučer još manje.